Atheist Rap, Crno ispod nokta, Crna kuća, 29. 12. 2007.

Pobogu Hadžo, opet ti u Novi Sad, opet na Atheiste…Već vas čujem kako se žalite. Pa gledao si ih prije tjedan dana, također u Novom Sadu, bla bla bla…Istina, ali postoje dobri razlozi za to. Barem tri dobra razloga.

Prvo, živi nastup Atheista bio je ujedno i promocija njihovog prvog DVD izdanja „Live In KST“, pa sam odlučio otići preko i ogrebati se za jedan primjerak za recenziju.

Drugo, Atheisti su dobra ekipa za zajebanciju i na bini i van nje, pa ako se ukaže prilika otići ih pogledati negdje u blizini, zašto ne? Skoro svaka njihova svirka bude pizdarija.

I treće, opće je poznata stvar da sam ja novosadofil, a kako sam bio u društvu lijepe dame iz Zagreba koja nikad nije bila u jednako tako lijepom Novom Sadu, pomislio sam što da ne iskoristim tu jedinstvenu priliku i malo joj pokažem ljepote „srpske Atene“ kako joj tepaju.

I tako, nas dvoje smo se nakon kraće šetnje prekrasno okićenim centrom grada (za vašu informaciju, Novi Sad je ljepše okićen nego Zagreb, o Osijeku i drugim manjim mjestima da ne govorim) nacrtali u Crnoj kući negdje oko cenera, taman na vrijeme da popričamo s Vladom, myspace administratorom Atheista koji je držao njihov merch štand, kad su se na binu Crne kuće popele cure iz benda C.I.N. (Crno ispod nokta).

OK, tri su cure u bendu dok je za bubnjevima momak koji kvari prosjek izgledom ali ga popravlja svirkom. Mlade dame su doista mlade, sve tri idu u srednju školu još i tek su nedavno počele s radom, a prvu svirku u Novom Sadu i uopće imale su prije dva mjeseca u istom ovom prostoru. To objašnjava tremu i nesigurnost koju je pjevačica Sara uspješno kompenzirala sramežljivim i nevinim osmjesima koje je bacala svuda okolo. Stvarno, cura ima rijetko lijep osmijeh, onakav da biste joj oprostili i da vam nakon ljubavnog čina svečano objavi kako ima trišu koju vam je upravo prenijela.

C.I.N. praše „stari dobri“ ulični oi! punk, u najboljoj tradiciji Cockney Rejectsa, Angelic Upstartsa ili Sham 69 (da je star, star je, a o dobroti bismo mogli raspravljati). Dakle, brzo, kratko i bez mnogo filozofije. Pjesme im u prosjeku traju minutu, minutu i pol, i svojih su desetak stvari odsvirali za manje od 20 minuta. Ne mogu reći da su me zagnjavile, ali me nisu ni oduševile.

Prvo, tu nema ničega originalnog, samo blijedo i neinventivno kopiranje zvuka i stila jednog drugog razdoblja (kraj 70-ih i početak 80-ih). Drugo, Sara ima pretanak djevojački glasić i njihove pjesme s izraženom socijalnom tematikom poput „Fašiste“ ili „Aviona“ ne djeluju preveć uvjerljivo. Kako nemaju baš mnogo vlastitog materijala, dobar dio njihovog nastupa tvorile su obrade, „Borstal Breakout“ od Sham 69, „For The Love Of Oi“ ili zaključna „Watch Your Back“ od Cock Sparrera, ali otpjevane na takvom groznom engleskom da je sve skupa zvučalo kao loša karaoke parodija što im vjerujem nije bila namjera.

Cure nisu otišle daleko od svojih uzora, ni glazbeno ni tekstualno, iako momak za bubnjevima čvrstom rukom donekle izvlači stvar. Sorry, ja uvijek ponavljam da ne treba biti pregrub prema mladim bendovima, posebice onda kad u njima nastupaju tri cure, ali ovo mi se čini kao bend bez budućnosti i baš bih volio da me demantiraju. Ipak, fino su pripremile teren za zvijezde večeri jer je jedna skupina mlađe muške populacije napravila dobru šutku u prvim redovima.

Pauza između C.I.N.-a i Atheist Rapa trajala je dulje nego sama svirka cura, da bi se u 22:39 legendarna petorka popela na binu. Kako znam točno vrijeme? Pa, dobro raspoloženi Dr. Pop je pozdravio publiku, otvorio koncert naglasivši koliko je sati, a zatim se vratio u publiku da bi Radule otpjevao prvu od tri nove stvari koje su izveli te večeri, „Gej karburator“ (mislim da se tako zove). Druga je bila „Voglio Una Donna“ a treća „Ne bi bilo fer“ i iako su večeras bile premijerno izvedene u verziji s punim bendom, neke od tih stvari mogli smo čuti na njihovim ranijim svirkama kada ih je Radule izvodio sam na gitari. Na prvo slušanje nisu me oborile s nogu, ali to mi se često događa s pjesmama Atheista. Treba im dati malo vremena da uđu pod kožu.

Očekivao sam ovdje vidjeti hrpu ljudi koji nisu došli tjedan dana prije toga u NS Time, no prevario sam se. Svega nekoliko poznatih faca i, što je zanimljivo, dosta starijih likova koji su se zavukli u stražnji dio kluba i prednji dio prepustili mladima za skakanje, poganje i šutku (Koja baš i nije bila bogznašto, vidio sam dosta šutki u Srbiji i ovo je eventualno bila šutkica). Kako je klub malen, u prodaji je bilo svega 130 ulaznica koje su sve otišle, plus četrdesetak aktivista Crne kuće, novinara i prijatelja benda, i bilo je tu brat bratu oko 170 ljudi što je otprilike i kapacitet kluba.

Koncert je nastavljen udaračima s posljednjeg albuma, „Osveta Crnog Gonzalesa“: „Pritilend“, „Igraš grubo“, „Elite luk i voda“, „Palija“, „Revanšizam“ te klasicima kao što su „Dr. Pop“, „Snajka“ (posvećena Krunoslavu Kići Slabincu čiju je biografiju Pope ukratko prikazao, zaključivši ju tako što je dotičnog opisao kao „blagog idiota“, svaka čast majstore!), „Godina kulture“, „Zapadna Europa“, „Video“…Odsvirali su bogami skoro cijeli posljednji album i time pokazali koliko ga cijene, a zanimljivo je da nisu svirali neke od pjesama koje su im postale zaštitni znak, poput „Varburga“ ili „Trabanta“ što je meni sasvim OK.

U sredini koncerta utrpali su dvije obrade koje tu i tamo izvedu uživo, poput „Narodne pjesme“ Parafa („Nigdje nema bolje od tajne policije“) te „Tko to mora biti zdaj“ Pankrta. Iznenadilo me uvrštavanje „Slaughteru Nietzsche“ koju nisam čuo niti na jednom njihovom koncertu na kome sam bio u posljednje tri godine, baš kao ni „Tomi Gan“ ili „Hedonist Blues“, sve tri sa solidnog ali nepravedno podcijenjenog albuma „II. liga zapad“.

Pop je bio vrlo dobro raspoložen, za razliku od prije tjedan dana u NS Timeu gdje je jedva komunicirao s publikom, a čim je on raspoložen odmah se digne i bend, tako da smo dobili pošteno odsviran set, s dosta iznenađenja za nas koji često pratimo koncerte Atheista. Jedno od tih iznenađenja, ali poprilično neugodno, bilo je to što je nastup trajao svega sat i pol, uključujući i dvije pauze zbog pucanja žica te zamjena gitara i mikrofona. OK, 30 pjesma, svaka čast na tome, ali nekako mi je prebrzo prošlo, a i mojoj pratilji također. Cura se oduševila Atheistima pa eto, u Zagrebu 24. 01. ima da ju oduševe još i više, a i duže, hm hm…

Poseban pozdrav ide liku u dobrano pripitom stanju i njegovoj curi koji su došli iz Siska u NS na doček Nove godine i koji tvrdi da me zna još od doba dinosaurusa, tj. početka groupieja te da sam u Sisku čak stekao i nadimak „sveprisutni Hadžo“. Moram priznati da mi je to godilo...Živio ti meni care!

Žao mi je samo što nitko od Ateista nije bio poslije raspoložen za neki after u obliku ispijanja neviđenih količina alkoholnih i bezalkoholnih napitaka, ali nije bitno: prilika za cuganje uvijek će biti, a prilika za šetnju prekrasno uređenim novosadskim ulicama u predblagdansko razdoblje ipak malo manje.

Bio je ovo još jedan vrlo lijep izlet u Novi Sad. Očekujte da će ih u 2008. biti mnogo više.

Sveprisutni Hadžo s crnim ispod noktiju