Atheist Rap, Grupa Tvog Života @ Pauk, Zagreb, 16.10.2009.

Novosadski punkeri  „Atheist rap“  pojavili su se u Zagrebu kako bi s fanovima obilježili 20-godišnjicu postojanja.  
Hladna pred-zimska večer sigurno je u njima budila sjećanje na 11. mjesec davne 1988. i na, kako kažu,  „nadasve preterani“ koncert Ramba Amadeusa. Ta večer je bila prijelomna za osnivanje benda. Eto bar nešto,  kad smo propustili pravu obljetnicu prvog nastupa 22.05.`89. 
Ulogu zagrijavanja za veliko slavlje preuzela je „Grupa tvog života“ iz Osijeka. 
Nevjerojatno s obzirom na njihov žar prema živim svirkama, ali ipak mislim da sam ih sad prvi put doživjela na stageu. Odmah se kod njih uoči „atheistička“ škola;  u glazbi i još više u stihovima. Nastupili su pred ugodno punim Paukom i pred znalačkom publikom, sljedbenicima te iste škole sudeći po reakcijama.  
Stihovi im pršte narodnom ironijom i humorom, a razglas je bio dovoljno dobar da to sve bez problema čujemo. Nije ih pokolebalo niti nečije eksperimentiranje s aparatom za gašenje požara, čiji je prah jako brzo ispunio Pauk i prisilio nas da izađemo na nekoliko minuta. Još uvijek smo mogli čuti veselicu unutra kao da se ništa nije dogodilo. 
Oko 11 dočekali smo slavljenike. Samo su ušetali nakon prvog benda bez neke duže pauze i nastavili do sitnih sati.  
Već otprije deliričnu publiku uspjeli su pogurnuti još jače i više otvorivši koncert s „Pilotima“, stvari s prvog albuma „Maori i crni gonzales“ . S istog izdanja uslijedilo je „Štrikanje“, pa nešto novija „Godina kulture“ koja se razvila u organizirani kaos. Ravnomjerno su dali vremena svim objavljenim albumima, tako da smo mogli čuti i „Fatamorganu“, „Ritam“, „Stvar za živi album“, „Ljubav“, nezaobilaznu „Felićita“, „Revanšizam“, „Odlazim“, „Lopovi & žace“, itd.  
Nisu ni oni ostali bez svoje doze vatrogasnog praha, ovaj put u nešto manjim količinama pa nije imalo nikakvog utjecaja na svirku. 
U iščekivanju novog albuma "Priče matorih pokvarenjaka" (izlazi u studenom) čuli smo i novih nekoliko stvari, seriju svježih „atheističkih“ manifesta potpuno u stilu starih. Naslovi su, mislim, „Ne bi bilo fer“ i „Takav je život“. 
Dr. Pop je između pjesama neprekidno sipao bisere znanog vojvođanskog „samo opušteno“ humora. To je po meni razlog zbog čega se nikako nije smjelo propustiti ovaj koncert. Nećemo tako nešto čuti na festivalima, iako su nas na InMusic festivalu prije par godina animirali na skakanje po pljusku, svaka im čast.  
Za finale koncerta odsvirali su „ Takav je život“, „Pritilend“, “Zapadnu Evropu“, „Wartburg“, te „Letnji hit“.  
Kraj nije mogao proći bez bisa, pa mislim da te večeri nije bilo nezadovoljnih posjetitelja, samo prašnjavih.