Sa dva šava u mojoj kožnoj glavi carski sam se zavalio tamo gdje se ljudi obično idu konzumirat. Prije gledanja morate biti svjesni da je ovo vjerojatno najaseksualniji dokumentarac o "glazbi" sa visokom razinom ne-strasti pa je veća šansa da zatvorite firmu od one da pokrenete bend.
OK, ovo nije glazbeni film pa stoga stoji pitanje što traži na glazbenom portalu. Čak skoro uopće nema glazbe u filmu. Jebiga, ovo je jedan od najboljih i najviše uznemirujućih filmova koje sam u posljednjih nekoliko godina gledao, pa stoga zaslužuje da se piše o njemu.
Biografski film o legendarnoj francuskoj pjevačici Edith Piaf počinje njezinim kolapsom na stageu u New Yorku a završava ovacijama prepune francuske Olympie. Takav je bio i njezin život, brz, frenetičan, uzbudljiv, nepredvidiv, prepun radosti, tuge i boli, velikih uspona i još dubljih padova.
Sjećate li se kultnog filma „Kako je propao rock'n'roll“ Zorana Peze, Vladmimira Slavice i Gorana Gajića iz 1989.? Tada to nitko nije mogao ni pretpostaviti, ali naslov tog filma bio je proročanski: par godina poslije propao je jugoslovenski r'n'r, a hrvatski se nekako održava na aparatima za disanje.
Da je mirni Beč stvarno mjesto skoro na rubu zbivanja ili bolje reći interesa za neke stvari (naročito kada je o punku riječ) govori i činjenica da upravo samo tri tjedna prije izlaska DVD izdanja filma Julien Temple-a "Joe Strummer - The future iz unwritten" ovaj film konačno premijerno prikazan i u Beču, u Open air kinu kluba Arena, jedne kasne, frigidne kolovoske noći.
Dokumentarac koji spaja dvije legende američke kulture. Jednog od najvećih živućih filmaša (Martin Scorsese) te možda najvećeg pjesnika folk i rock glazbe (Boba Dylana).
Napokon je glasačima Američke akademije filmskih umjetnika, poznatiji pod imenom Oscar došlo iz guzice u glavu da odaju počast možda i najboljem skladatelju filmske glazbe...
Ovaj film sam prvi put vidjela u Puli na „Art and Music“ festivalu. Skraćena verzija prikazana je u nekom pulskom pubu u sklopu dijela festivala koji se zvao Rockumentarci. I bila nam je super, ali ipak je to pub i ne vidiš sve, ne čuješ sve. Poslije festivala smo kontaktirali Dubravka Jagatića za kopiju, da pogledamo ponovo i napišemo recenziju!I Dobismo ju, ali u produženoj verziji.
Ovo je film koji je apsolutni broj jedan ove godine ako se gleda o tome koliko se o njemu priča, koliki je omjer potrošenog i zarađenog i koliko je prašine podigao u svjetskim razmjerima. Vjerovatno i nije sve to bez nekog vražjeg razloga, pa otiđoh do obližnjeg multipleksa da vidim zbog čega je to tako.
Sa dva šava u mojoj kožnoj glavi carski sam se zavalio tamo gdje se ljudi obično idu konzumirat. Prije gledanja morate biti svjesni da je ovo vjerojatno najaseksualniji dokumentarac o "glazbi" sa visokom razinom ne-strasti pa je veća šansa da zatvorite firmu od one da pokrenete bend. 
Opširnije
Komentiraj
OK, ovo nije glazbeni film pa stoga stoji pitanje što traži na glazbenom portalu. Čak skoro uopće nema glazbe u filmu. Jebiga, ovo je jedan od najboljih i najviše uznemirujućih filmova koje sam u posljednjih nekoliko godina gledao, pa stoga zaslužuje da se piše o njemu. 
Biografski film o legendarnoj francuskoj pjevačici Edith Piaf počinje njezinim kolapsom na stageu u New Yorku a završava ovacijama prepune francuske Olympie. Takav je bio i njezin život, brz, frenetičan, uzbudljiv, nepredvidiv, prepun radosti, tuge i boli, velikih uspona i još dubljih padova. 
Sjećate li se kultnog filma „Kako je propao rock'n'roll“ Zorana Peze, Vladmimira Slavice i Gorana Gajića iz 1989.? Tada to nitko nije mogao ni pretpostaviti, ali naslov tog filma bio je proročanski: par godina poslije propao je jugoslovenski r'n'r, a hrvatski se nekako održava na aparatima za disanje. 
Da je mirni Beč stvarno mjesto skoro na rubu zbivanja ili bolje reći interesa za neke stvari (naročito kada je o punku riječ) govori i činjenica da upravo samo tri tjedna prije izlaska DVD izdanja filma Julien Temple-a "Joe Strummer - The future iz unwritten" ovaj film konačno premijerno prikazan i u Beču, u Open air kinu kluba Arena, jedne kasne, frigidne kolovoske noći. 
Dokumentarac koji spaja dvije legende američke kulture. Jednog od najvećih živućih filmaša (Martin Scorsese) te možda najvećeg pjesnika folk i rock glazbe (Boba Dylana). 
Napokon je glasačima Američke akademije filmskih umjetnika, poznatiji pod imenom Oscar došlo iz guzice u glavu da odaju počast možda i najboljem skladatelju filmske glazbe... 
Ovo je film koji je apsolutni broj jedan ove godine ako se gleda o tome koliko se o njemu priča, koliki je omjer potrošenog i zarađenog i koliko je prašine podigao u svjetskim razmjerima. Vjerovatno i nije sve to bez nekog vražjeg razloga, pa otiđoh do obližnjeg multipleksa da vidim zbog čega je to tako. 
Mojo Stuff Band, Soba, 23. 2. 2008.
Mojo Stuff Band, Soba, 23. 2. 2008.
