Hitchcock, Lies EP (2007)

Hitchcock je relativno novo ime na domaćoj rock sceni, djeluje od 2005. godine i često se stavlja u kontekst novog vala hrvatskog garage rock zvuka uz bendove poput Erotic Biljana, TWCIF ili The Gabettes. I premda postoje neke sličnosti, Hitchcock se ipak razlikuju od ostatka gore spomenute družine.

Ova petorka u sastavu Matan (vocal), Vedran (ritam gitara), Zoki (gitara), Marko (bas) i Toni (bubanj) baštini nešto od starog, prljavog garage zvuka šezdesetih, ali su po meni zvukom ipak bliži osječkom Bud Spenceru, dakle nekoj kombinaciji prljavog punka, garažnog rocka i hard rocka odsviranog brzo, brutalno i furiozno po uzoru na Motorhead.

To je evidentno i na ove četiri pjesme snimljene koncem 2006. godine u studiju Kramasonic a miksane u Homebrew studiju u New Jerseyu u produkciji Sala Canzonierija iz benda Electric Frankenstein. Hitchcock praše kao da su im same horde vragova iz pakla za petama, u izuzetno brzom, frenetičnom i galopirajućem ritmu, ali ni trenutka ne gubeći na melodioznosti. Prve dvije stvari, „All You Need“ i „Feel Alive“ to najbolje dokazuju; ova prva furioznim tempom i hard rock solažom u sredini koja kao da je došla iz pjesmarice Lemmyja i družine, dok ova druga ima ispisanu riječ „hit“ posvuda po sebi i ima najviše dodirnih točaka s garage movementom. Jednostavan ali efektan tekst o žudnji za životom i prekrasan gitaristički rif uzdižu „Feel Alive“ na razinu jedne od najboljih underground rock pjesama koje sam čuo ove godine.

Druge dvije pjesme, „Five Miles“ i „Get Away“ ne zaostaju mnogo, mada se već na ovoj potonjoj može osjetiti lagani zamor materijala. Možda bi bend trebao razmisliti o tome da kad budu snimali debi album dodaju još neke instrumente da obogate zvučnu sliku ili se malo poigraju s različitim ritmičkim obrascima jer postoji opasnost da nakon 10 ili 12 pjesama album prijeđe u dosadu.

Produkcija je, vjerujem namjerno, „zamućena“, prljava, čak starinska, ali odgovara njihovoj zvučnoj slici. Vokal je dosta izvučen naprijed, vrlo je melodičan i možda je baš to ono po čemu se Hitchcock razlikuje od drugih bendova. (No, kako sam saznao da im sadašnji pjevač napušta bend zbog posla i da su u potrazi za novim, treba vidjeti tko će i kako glasovne dužnosti odraditi u budućnosti).

Hitchcock mogu zamisliti uživo kao brzu, nabrijanu zvijer koja piči u petoj brzini bez stajanja, mada ne trebam mnogo zamišljati jer za koji dan ću ih vidjeti na Viva La Poli. Mogu im samo preporučiti što više svirki, da steknu onu neophodnu sigurnost i samouvjerenost na stageu, a domaćim diskografskim kućama da obrate pozornost na ovaj veoma kvalitetan bend. Ovaj EP predstavlja ih u veoma pozitivnom svjetlu.

Ekipa, vaš prezimenjak Alfred bio bi ponosan da vas čuje!

Psycho Hadžo