Klub Boogaloo je u subotu svjedočio da karizma Jima Morrisona zajedno sa pjesmama koje je stvorio sa grupom The Doors vremenom ne blijedi nego naprotiv iz generacije u generaciju dobiva status kulturološke vrijednosti koja traje. Kao kod svih revival bendova, tako se i od The Doors Experience nije očekivalo nešto spektakularno u njihovom nastupu, samo da što vjernije prezentiraju bogatu ostavštinu jednog od najboljih i najutjecajnijih sastava svih vremena.
U svom dvosatnom nastupu u dobro ispunjenom klubu čiji su posjetitelji bili većinom mlađa publika pokazali su sve što se očekuje od benda takvog profila.
Već od uvodnih "Hello I Love You" i "People Are Strange" pa tijekom cijelog koncerta bilo je vidljivo da su dobro proučili svaki detalj koji su Doorsi isticali na svojim legendarnim koncertima. U instrumentalnom izražaju uspjeli su stvoriti ono mistično i psihodelično ozračje na stageu, najviše u pjesmama "The End", "When Then Musics Over" i "Riders On The Storm" u kojem bi istaknuo gitarističke sposobnosti Rene Galika te vidno raspoloženu ritam sekciju.
Bez namjere da umanjim ulogu ostalih članova benda ipak frontman Jason "Jim" Boiler kako svojom fizičkom sličnošću sa Jim Morrisonom, tako i vokalnim mogućnostima, ovoj revival grupi daje ozbiljan predznak kod publike a ne stadij blijede kopije. Prikazani scenski nastup (skakanje, ležanje, simuliranje seksualnog odnosa na stage-u) zbog kojeg je tri puta presvlačio gornji dio obleke skrojene poput one koju je nosio Morrison na koncertima i omotnicama albuma Doors-a, nikoga nije ostavio ravnodušnim, posebno u jednom djelu ženske publike gdje su se mogli čuti i uzdasi.
Pravu erupciju oduševljenja što bi okarakterizirao kao vrhunac koncerta kod mladih fanova izazvali su brzi mega hitovi "Break On Through", "Roadhouse Blues" i "L.A. Woman" gdje se po tko zna koji put pokazalo da mladi naraštaji znaju prepoznati vrijednost i kvalitetu ma koliko ona stara bila.
Plesom i pjevanjem izražavali su svoje zadovoljstvo u svim pjesmama (ukupno 21) koje je bend te večeri odsvirao, što je rezultiralo dvostrukim povratkom na stage gdje su između ostalih i odsvirali "Light My Fire" u kojoj je vidno uzbuđen klavijaturist Klaus Bergmaier svirao ispod prosjeka.
