Osiječki Mini Teatar je proteklog vikenda imao uistinu zanimljivu koncertnu ponudu. Počnimo od petka kad su pozornicu dijelili Kriva Istina iz Slavonskog Broda i Pasi iz Rijeke, jedan uistinu kultni bend i jedan na dobrom putu da to postane.
Osječki običaj počimanja koncerata u najavljeno vrijeme se i ovaj puta uzeo u obzir pa se akademska četvrt protegla na koji sat. Čak i prilično kasnim dolaskom na mjesto zločina se nije propustilo gotovo ništa od nastupa Krive Istine. Tu je riječ o dečkima iz Slavonskog Broda koji na nimalo stidljiv način šire svoje angažirane poruke koristeći svoj punk / hardcore način uvjeravanja. I da vam kažem, mene su uvjerili.
Nisu nas smorili svojim krivim istinama već lijepo i kulturno pozdravili i najavili vokalno-instrumentalni sastav iz Rijeke koji se naziva Pasi. Iako u njemu sviraju relativno mlađi dečki, riječ je o bendu koji ipak ima mnogo toga iza sebe i zavidnu reputaciju. No, bend ima i jednu lošu stranu. Dosta je mijenjao postavu tako da je i ova postava različita od one kojoj sam svjedočio lani. Bend su napustili Meerino (bubnjar) i Sale (gitara). Garcia (prijašnja druga gitara) sjeda za bubanj a na mjesto prve gitare dolazi Rade iz benda Bruno. Iskreno, mislim da se taj nedostatak druge gitare primjeti. A osobito i zbog toga što je i sam glazbeni izračaj benda u prošlosti imao temelje u kvalitetnom korištenju dvije gitare. Rade, uz sav trud i vješte dvije ruke, ipak svira samo jednu gitaru.
No, dobra strana tog određenog pada u kvaliteti je u tome što je prije bilo riječ o jako kvalitetnom bendu. Melodičnom, energičnom, uigranom. Tako da i ovakav mali pad u izvedbi ih još uvijek drži prilično visoko. U svakom slučaju, značajno iznad prosjeka. Iskrena povezanost sa publikom u čemu je, naravno, predvodio pjevač Dodo je samo dodatno utjecala na sveopći dojam te punk večeri. A reakcijama iz publike su dobili nedvosmislenu potvrdu potpore osječke publike za koju su ostali zakinuti i mnogi razvikaniji bendovi. Na trenutke uopće nije postojala potreba da Dodo i pjeva jer je publika uglas s njim dovoljno glasno pjevala "Degeneral", "Lojalan", "Debeo", "Jebo te ***", "Eterle"... U čast nedavno preminulog Tune iz Mikrofonije su izveli njihovu stvar "Odavno".
Prvi njihov takt je pregazio taj radni dan i pređenih 250km do Osijeka a zadnji pobudio iščekivanje "kada će opet svirati negdje blizu". Potpuno sam siguran da je istog mišljenja bila i cijela publika te večeri. Samo se nadam da će mjesto druge gitare uskoro popuniti (i natječaj su pokrenuli na svom webu pa ako znate ili znate nekoga...) i da će se vratiti na stari nivo. A ako se i ne vrate, i na ovome ću uživati. To je jedan od onih bendova koji da ne napravi ništa idućih 20 godina ali uspije održavati svirke jednakim intenzitetom – jednakim iščekivanjem bih brojao dane do idućeg koncerta. A ako naprave i nešto novo (materijal koji sviraju je po godinama već prohodao a uskoro bi mogao i u školu) – još bolje. Poželimo im zato novog člana i ostanak trenutnih - i drugo će već doći na svoje.
A ja? Napustio sam Mini Teatar pjevušeći njihovu pjesmu koja mi je prije bila simpatična a u zadnje vrijeme se više poistovijećujem s njom. "Svi mi kažu da sam debeo, kada me sretnu na cesti..."
