Moj prvi Novi zvuk u 2008. Nažalost, možda i posljednji. Pa je nekako prilično da moj oproštajni posjet programu predstavljanja demo bendova prikaže dva sjajna i dva manje sjajna benda.
Kao i obično, za kritičarskim stolom sjedili smo drug Horvi s Terapije i ja, te moja cura koja nam se priključila kasnije, uz povremene posjete glazbenika koji su tu večer nastupali. Šteta što je Sax bio relativno prazan, jer mislim da je sinoć vrijedilo biti tamo.
„Mi smo Kimiko i u narednih pola sata ćemo vas uveseljavati“, izdeklarirala je basistica Kimika Lolly prije nego su nas uveli u „Pingvina“. Kimiko su kvartet s dvojicom gitarista (Zoki i Dario, koji ujedno i pjeva), basisticom Lolly i klavijaturistom Darkom. Nema bubnjara. Nula bodova. Bend već dosta dugo uživa velik ugled u demo krugovima, ali kako to ovdje izgleda ide, neće dobiti priliku da objave album bar još sljedećih tristo godina. Što je velika šteta.
Glazbu Kimika teško je riječima opisati, oni su se sami prozvali indietronicom ili elektroničkim gitarističkim popom, ali znam da vam to ne znači mnogo, pa recimo da sviraju hipnotički electro rock s jako mnogo šumova i efekata za koje je zaslužan Zoki i njegov Chaos Pad koji mu služi za rezanje zvuka i glasa, što cijeloj njihovoj glazbi daje izraženu notu eksperimentalnosti. Pjesme su im zanimljivo osmišljene i aranžirane uz česte izmjene bržih i sporijih dijelova i dosta instrumentalnih dionica. Je li vam sad malo jasnije? Nije? OK, nije ni meni, ali činjenica je da su Kimiko bend koji jako vuče na Notwist ili Tarwater (s kojima su i svirali u KSET-u prije nekoliko godina) i cijelu tu alternativnu guitar-pop scenu.
Predstavili su i neke svoje nove stvari, no „She's Gone“ ili „All That Matters“ me se na prvo slušanje nisu pretjerano dojmile, ali zato imaju par doista veličanstvenih komada u svojoj zbirci, poput „Nothing To Me“ bogate atmosfere i plesnog groovea koja priziva u sjećanje najbolje bendove Madchester rave scene s kraja osamdesetih, dok sjajna „One Way Lane“ zvuči kao križanac electro popa ranih Depeche Mode s jakim basom a la New Order uz malo prizvuka kaotičnosti Pop Will Eat Itself. Or something.
Kupili su me i obradom genijalne „The Crystal Lake“ jednog od najpodcjenjenijih bendova otkako je svijeta i vijeka, Grandaddy, pa iako je početak bio malo umrtvljen, na samom kraju Zoki i Dario su ukrstili gitare i pjesmu priveli kraju uz fenomenalan krešendo koji je nadmašio čak i original. Delikatnu „Take A Bow“ je otpjevao Zoki i moram priznati da mi njegov glas nekako bolje sjeda uz ove pjesme, Dario pjeva više onako muški, iz jaja, a ovo je ipak, kako da to kažem, pederkasta glazba, he he he. Zato mi se valjda i sviđa…
Žao mi je što nisu svirali prekrasnu „I Need Attention“ koju pamtim još iz vremena kad je Lolly pjevala, ili „Fortune Cookie“, ali ovo što sam vidio sinoć pokazuje da se bend razvija i raste. Da napuste pjevanje bili bi odličan post-rock bend, ali i ovako zaslužuju hvalospjeve. Kimiko su, sve u svemu, zanimljiv bend koji je potpuno na tragu sličnim bendovima vani i koji ima potencijal za napraviti nešto više, ali je istovremeno premoderan i predobar za svoje vlastito dobro. Barem u Nigdjezemskoj kakva je Hrvatska.
Nakon Kimika na scenu se penje Sinteza, kvartet iz Rijeke kojega predvodi Sandi Bratonjić, inače basista Urbana & 4. Bili smo iznenađeni samim izborom glazbala: piano, violina, bas i bubanj. Tko tu koga??! Ali kad su počeli svirati, ljudi, to je bila fantazija!
OK, postoje i drugi rock izvođači koji u bendu koriste piano i violinu, ali Sinteza to radi na poseban način. Naime, samo ime benda pojašnjava sintezu individualističkog i kolektivnog, odnosno spoj piana (Hrvoje) i violine (Maja), koji su po definiciji individualni instrumenti, s funk-rock ritam sekcijom (Sandi i Goran za bubnjevima). U rukama manje sposobnih glazbenika ovakav bi pokušaj vjerojatno rezultirao zvučnom kataklizmom i besmislenim natjerivanjem instrumenata, ali Sinteza je uspjela spojiti naizgled nespojivo: klasiku s rockom i to na iznimno uspješan način.
Hrvoje je klasično školovan glazbenik koji priprema magisterij na pianu, i to se čuje: piano nosi sve pjesme Sinteze i nije tu tek kao puki dekor. Majina violina je suzdržanija ali ulijeće tamo gdje treba i kada treba, a sve to drži na okupu Sandijeva virtuoznost na basu i polivalentni Goran koji bez ikakvih problema prati prijelaze iz eksperimentalnog popa u žestoki funk, najbolje predočeno u pjesmi „Himna“ gdje se tenzija i dinamika pjesme dižu kako pjesma odmiče prema kraju.
Sinteza izvodi instrumentalnu glazbu, s izuzetkom pjesme „Everybody's Gotta Learn Sometimes“ benda The Korgis koju je Sandi najavio kao temu iz kultnog filma „Eternal Sunshine of the Spotless Mind“ gdje ju izvodi Beck, i predstavlja nešto unikatno i jedinstveno na našoj sceni. Mislim da oni imaju sličan problem kao i Kimiko, a to je kome plasirati takvu glazbu? Ljubiteljima pravovjernog rocka ovo će vjerojatno biti klasično izdrkavanje, a ljubiteljima klasike profaniranje „visoke umjetnosti“. Ali, za sve ljude otvorenog srca i uma, ovo je bend na koji treba obratiti pozornost!
Sljedeći bend bili su Strip junaci, ZG kvartet koji je na samom početku rekao: „Malo ćemo vas gnjaviti svojih pola sata“ i bogami nisu lagali. Uz jednu ogradu: nisu nas zagnjavili malo, već mnogo. Strip junaci su jedan od onih bendova koji se izgubio u vremenu i prostoru i za koje se ništa nije promijenilo u posljednjih 20 ili 30 godina: kao da slušamo iscijeđenu, faceliftiranu verziju Atomskog skloništa, Vatrenog poljupca, Divljih jagoda ili Osmog putnika.
Dakle, znate o čemu pričam: melodičan hard rock, s mnogo solaža, bučan, korektno odsviran i otpjevan onako snažno, muški, testosteronski, ali ovo je glazba iz starijeg kamenog doba. Strip junaci su bend za prostore kao što su Time ili Route 66 i za ciljanu skupinu bikera i zalutalih rockera i metalaca koji su nabavili svoje iznošene kožnjake u kojima paradiraju po takvim mjestima otprilike u vrijeme kad je J. F. Kennedy još bio živ. Znam da takva glazba ima dosta svojih poklonika i neka ih, ali ovo je bend koji je toliko čvrsto usidren u glazbi jedne druge epohe da ih ni Bog otac ne bi mogao izvući na otvoreno more.
Inače, imaju jednu svijetlu točku u svom nastupu, a to je obrada „Cambodie“ Kim Wilde, koja mi se po defaultu dopada kao djetetu osamdesetih, iako su stihovi s refrenom „U birtiju kad dođem ja“ moronski. To su navodno od Vatrogasaca pokupili. I još se diče time? Ajme, majko...Bend se inače donekle isplatilo gledati zbog atraktivne plesačice Ane koja je izvijala svoje gipko tijelo uz njihovu glazbu, ali pazite što vam kažem; jebeš bend kojem čak ni polugola plesačica na bini nastup ne može učiniti zanimljivim!
Posljednji bend večeri bile su Boje i lakovi, za koje znam po tome što s njima pjeva Maja, cura koja glasom (i stasom) pomaže Lotusu na njihovim svirkama. Zato sam bio iznenađen kad sam vidio kako se na binu penju četiri lika, uključujući grmalja od skoro dva metra, s iritantnim ray ban cvikama a la Top Gun fora i križem na crnoj majici za koji sam se u prvi mah prepao da je Thompsonov, no onda me Horvi smirio rekavši da je to majica Black Sabbath. Uf…
Čim su krenuli s prvom pjesmom, „Ono sa e“, pomislio sam da su se opet otvorila vrata neke vremenske dimenzije, samo što smo se ovaj put prebacili malo bliže, u prvu polovicu devedesetih kad su našom scenom vladale Majke. Boje i lakovi su u prve četiri pjesme zvučali kao usporene, kilave i umrtvljene Majke: mlaka, apaurinska svirka i tekstovi koji kao da su ukradeni iz Baretovog koša za otpatke, sve uključujući prodaju duše đavolu, crne duge, planet tame, isusejebenikriste pa to je strašno!
Maja se pojavila na dvije pjesme, ali samo na kratko, otpjevavši prateće vokale što je koliko toliko osvježilo zvuk, a zatim se opet izgubila ostavljajući nas na milost i nemilost Majke karaoke bendu. Ne, stvarno, Boje i lakovi toliko su opsjednuti Baretovim likom i djelom da su kao dobri štreberi pokupili sve što su mogli, ali su zaboravili da niti imaju glazbenu kvalitetu stare postave Majki, niti im se pjevač može mjeriti s Baretom, izgubljenim u svojim heroinskim košmarima i noćnim morama. Jednostavno, loši učenici imitiraju (loše?) učitelje i rezultat je, da citiram jednog mog prijatelja, „predosadno Isusovo govno“.
Tek u petoj pjesmi, „Želim vratiti rock'n'roll“ malo su ubrzali stvari i podsjetili me na rane Kojote dok su još imali nešto starog garažnog duha u sebi, „Pusti“ ima riff koji vuče na rane Brejkerse, ali sve je to ravno k'o ceste u Slavoniji. A kad su na kraju odsvirali obaveznu obradu, pogodite što je to bilo? Naravno, Majke i „Mene ne zanima“. Vjerujte, tog trenutka ni mene oni više nisu zanimali i pobjegao sam brzinom vjetra prema slobodi.
Sve u svemu, vidjeli smo dva jako dobra benda koji zvuče zanimljivo, moderno i gledaju prema naprijed, te dva benda koji su zaostali u nekim prošlim vremenima bez volje (bar mi se tako čini) da krenu dalje. Nažalost, u balkanskim gudurama u kojima živimo takva glazba će prije proći nego ona Kimika ili Sinteze, ali što se može. Propustite li Strip junake ili Boje i lakove, vjerujte mi, niste mnogo izgubili, ali propustite li prva dva benda, e to je već greška.
Nego da se osvrnem...Meni drago da se Hadži sviđa moj bend, uostalom mi ne bi izlazili na pozornicu da ne mislimo da se barem jednoj osobi to mora sviđati (po mogućnosti svaki put nekom novom). Što se muzičkih stilova tiče, prije nego me pukla pop glazba, svirao sam rock tipa majke, i čak prog metal u jednom bendu...Jasno da mi se to sad više ne da slušati, a očito je da se ne da ni Hadži. Njegova stvar...moj bend su isto kritizirali na fizičkoj bazi i pljuvali po nama, i moram priznati da me to nije ni malo mučilo jer bi se uvijek našla jedna nova osoba kojoj smo se svidjeli...sad ih već ima dosta pa nam dolaze na koncerte i atmosfera je ugodna...što više tražiti. Nemojte tražiti kritičare da budu pristojni, najzabavnije je kad pišaju po nekom, a tu i tamo se popišaju i po tebi, to je dio bavljenja muzikom...najgore od svega je ulaziti u raspravu s kritičarem, to je dokaz nesigurnosti, a ako si nesiguran, onda zbilja nemoj svirat...
biciklistica22. veljača 2008. 00:52:42
ajme ajme ajme!!!cula sam daje ekipa tu komentirala ovo u sax-u pa reko da vidim...jos jednom ajme ajme ajme!!!
bila sam na koncertu boja i lakova i bilo je jako dobro pa sam zato zapravo dosla procitat ovo.malo sam u soku!sve mi je jasno, svakom se svidja nesto drugo,ali mislim da je ovo stvarno malo "too much"! da ih nikad nisam cula misla bi da sviraju neki krelci! i ja imam neke zamjerke,ali ovi fizicki opisi,vrijeđanje i psovanje Boga...mislim da to jednom glazbenom kriticaru stvarno ne treba!!cudi me isto to s krizem-ja koja sam fakat "laik" za muziku sam prepoznala tu na slici od kog je to kriz! ili si kriticar za neku drugu vrstu muzike (???) ili nisi kriticar... stvarno ne kuzim... (bez ljutnje hadžo!ali...) (decki super ste!!)
ragdoll14. veljača 2008. 14:53:59
tzv. 'anonimac'...bolja ti je ova sintetika od pedofila koja zna samo vrijedati od 'anonimnog'. probaj procitat jos jednom...ako nisi shvatio nitko na ovom svijetu nece ti objasnit neke stvari. zao mi je, ti si propali slucaj.
nepotpisani08. veljača 2008. 15:55:04
sandi je BRATONJA!
tehac04. veljača 2008. 14:50:39
pravi ratnik se ne obazire na svracje graktanje
Vedran03. veljača 2008. 01:55:17
Jebote, Hadžo, manje bi neprijatelja imao da se baviš politikom :-D :-D :-D
Jao, jao, kakvih ljudi sve ima....
cos02. veljača 2008. 17:59:42
ja sam grmalj od 2 metra i garantiram da nitko iz mog benda nije pisao ovo dolje...
mi postujemo svacije misljenje kakvo god da bilo, a i ocekivali smo takve kritike...
pozz
anonimac02. veljača 2008. 15:58:33
Ovaj 'anoniman' je nevjerojatan :)) jaaaako mi vuce kao da je to napisao netko iz kritiziranog benda. Jer za jednog novinara, podosta je nepismen, a i ako svoje clanke pise ovakvim stilom, tesko da je cesto izdavan... svatko pravo na svoje misljenje ima, a takodjer i svaki novinar ima pravo na svoj stil, pa i ako se ne zna izrazavati najbolje, neka barem savlada osnove hrvatskog pravopisa. U sto dole potpisani anonimac ocito nije ulozio trud. I to je ono sto me je najvise uzrujalo u cijelom ovom (besmislenom) prepucavanju - na stranu to kome se koji bend svidja ili ne. Pravopis u ruke! A mi se cudimo u kakvom nam je stanju novinarstvo...
junak02. veljača 2008. 12:24:02
bas sam krenuo "kritizirati" kritiku od "sintetiziranog Hadze" (koji to btw i je, jet pet shop boys-i nisu r'n'r, a njegove je glavna glazbena hrana) kad ono vidim covjek mi procitao misli i napisao tocno sto bi i ja. Dakle, zahvaljujem strancu, za kojeg bi rekao da je pravi kriticar, a ne sintetizirani koji je, usput da kazem, skoro pa kopirao kritiku od svog kolege Horvia, sto se tice Junaka. Hadzo, razmisli malo sto si.......
jura01. veljača 2008. 18:30:14
stari moj, ili si negdje pisao tekst pa ga pejstao ovdje ili si poželio da imamo veći box za upis komentara :D
Anoniman01. veljača 2008. 17:37:20
Pozdrav!
Prije nego što počnem, dragi gospodine Hadžo i dragi čitatelji, htio bih naglasiti, da sam glazbeni kritičar, koji je završio glazbenu akademiju u Sarajevu i Fakultet političkih znanosti, smjer novinarstva tako da mislim da moj glas nešto znači i da nešto ipak znam. Cijelu svoju karijeru sam posvetio demo bandovima, poput ovih 4. gore. Prije sam čuo za vaš rad Gosp. Hadžo, ali nisam vjerovao, ili možda bolje rečeno nisam htio vjerovati o onome što ljudi pričaju, dok niste evo zašli u moju domenu. Bio sam na ovom multikoncertu (samo što ja nisam kao Groupies tražio stol u prvom redu i osjećao se jako posebnim zato jer sam došao davati kritike, nego sam stajao u kutu već od početka, još dok su bile tonske probe), pa bih vam ja ispričao drugu stranu ovog događaja jer ovako kako je napisao Gosp. Hadžo nije normalno. Kao prvo htio bih napomenuti, da onaj koji ne razlikuje križ Black Sabbatha i Thompsona, nije sposoban davati kritike i da se ja uopće ne bi htio mješati u ovo, jer je stvarno smiješno, ali kad ovako medijski eksponirana osoba psuje boga na internetu, koji je dostupan svima, trebalo bi doći do intervencije. Što se tiče Kimiko i Sinteze, tu se nema šta pričati, ljudi su jako dobro odradili svoj posao, bez greške, glazbeno jako jako dobro odrađeno i ukomponirano. Doduše, gledano s mog OSOBNOG svjetonadzora, onoga što ja slušam, ne bih mogao sa sigurnošću reći da bih ih mogao slušati na mp3u, ali ovako objektivno gledajući,energija je kružila, moglo se osjetiti da su pjesme radjene od srca, a ne zato jer su to morali napraviti. Naravno svaka glazba koja je radjena od srca je toplo primljena od publike. Sada prije nego što nastavim dalje htio bih prokomentirati ono izgubljeni u vremenu sa glazbom. Gospodine Hadžo, glazba je vječna nema godine kakva god da je, glazba je sad, sad i samo sad, ako neko svira hair rock, ako znate uopće šta je to, ne znači da je ostao u 70 ili 80-ima i da nemaju volje da gledaju naprijed. Ako svira klasičnu glazbu, ne znači da je ostao 200 ili 300 godina iza vremena jer ne želi gledati naprijed, to je glupost, totalna. Kroz moje dugogodišnje iskustvo sa demo bandovima koji su prošli u ovo vrijeme, većina njih je postala pro band, većina nije. Evo zadnji demo band koji je postao pro je Lotus i to baš ovaj dan kada je održan ovaj Novi zvuk. Potpisao ugovor za diskografsku kuću i svaka im čast na tome zaslužili su. No što sam htio reći, svaki demo band ima svoju malu povijest koju kao kritičar također treba uzeti u obzir, a ne samo pjesme i odjeću koju je taj dan vaš takonazvani grmalj (što je također, jako jako ružno, nikoga ne smijete tako zvati, jer to prelazi u vrijeđanje same osobe, ne njegove pjesme, te može jednom doći do tužbe. Zar je on kriv što je visok?) nosio na stageu. Strip junaci. Malo me je zasmetao njihov pokušaj odvraćanja publike od pjesama plesačicom, koja čak ni nije bil baš nešto posebno, ali opet, možda su samo pokušali dići atmosferu, jer znamo kako se to radi usaxu. Sjedni jednom i ne diži se iz stolca dok nije gotovo. Bio sam u Timeu 1. večer natjecanja i Strip Junaci su pobjedili. Hm.. da zvuče kao rock 80-ih, ali niste se zapitali da oni možda vole takvu muziku, pa ju zato i takvom rade? Opet ponavljam, glazba je vječna, nema epoha i nema tu Boga koju će te odvesti na pravi put na otvoreno more kako vi pričate, jer je glazba jedno otvoreno more, sve uvale su jednako lijepe, sunce koja sja nad njim je svima isto, ali neko ga voli s jedne strane netko sa druge, ako uopće razumijete o čemu ja ovdje pričam. Dalje, moronske su vam riječi: kad dođem u britiju ja? Evo pošto vidim u vašim nekim priješnjim recenzijama kao pokušavate biti neki punker, pa kako onda objašnjavate stihove Satana Lepi Mario lizao si klitoris, pa refren Pasijevog hita .... te Bog, i najbliže ovom birtije, "Sedim za šankom delimično pijan" ako znate čiji su to stihovi. I dolazimo na zadnji band Boje i Lakovi. Njih sam prvi put vidio u Time-u prošle godine. Za početak mogu reći da me jako zanimalo zašto se zovu tako, pa sam i saznao, kada sam došao u time i popričao sam konobarom. Bilo je vrlo puno ljudi taj dan u timeu, vrlo vruće i zadimljujuće, onako pravi rockerski ugođaj. Da ne duljim previše i malo da osvjetlam obraz ovim dečkima, jer njih uz Stripere, ste najviše oblatili. Svirali su taj dan, od 9 do pola 12 navečer, znači 2 i pol sata sviranja uz stanku od 10- 15 minuta. Znači pobio bih ono pričanje o zaluđenosti Majkama ,jer na tom koncertu su odsvirali samo 3 pjesme Majki i "Mene ne zanima" je jedna od njih, Mršavi pas i na trećem bisu "Vrijeme je da se krene" što se činilo kao vrlo prigodna stvar za odlazak. Maja, koja je taj dan također bila s njima, pjevala je malo više pjesama. Navest ću samo neke autore koje su svirali, uz naravno svoje autorske pjesme. To su bili Jimi Hendrix, George Thorogood, ZZ Top, Black Crowes, Jhonny Cash. Maja je tu večer pjevala sa njima Za ljubav treba imat dušu od Atomskog, Henry lee akustičnu verziju od Nick Cavea i moram reći da me se ova pjesma vrlo dojmila, jer je pokazala drugu stranu glasa koji ima pjevač Boja i Lakova, ne samo prljavi kako ste vi rekli baretov glas. Negdje na sredini koncerta, ponovo su pozvali Maju, ali ovaj put nisu najavili pjesmu nego je samo počeli svirati. Bio je to Srebrni od Flarea. Takvo još u Timeu, nisam dugo vidio, takvo ludilo na podiju. Uglavnom, sa aranžmanom boja i Lakova i Majinim glasom pomeli su sve taj dan. Na zahtjev publike,odsvirali su ovu pjesmu još 2 puta tokom koncerta. Bili su spremni i na preinake, jer koliko sam vidio iz pozadine, jedan malo pripit čovjek ih je stalno tražio nešto, pa su čak i njemu odsvirali Master off Puppets. Bilo je tu svega, iz svih vaših takozvanih epoha glazbe, i Azra i Prljavo Kazalište i Crvena Jabuka i moram reći da su neke stvari odsvirali bolje od originala. U saxu je bila dosta drugačija atmosfera, a niti ljudi nisu bili baš nešto spremni za takvu vrstu muzike, a koliko vidim ni kritičari. Dečkima se u očima također vidjelo da nisu ni oni zadovoljni ovim ishodom. Kao da sviraju pred lutkama koje sjede. Raybanke isfurane? Mislite stvarno da oni dečki kao Striperi i Lakovci prate modu. Oni furaju svoje i njih ne zanima što ostali misle. A ustalom, da Raybanke su isfurane, zato i dođu preko 1500 kuna i zato svaka Rayban prodavaonica ima poseban odjeljak samo sa Raybankama "a la Top Gun". Sve pjesme su odsvirali korektno i kako treba osim jedne male pogreške bubnjara, koju vi sigurno niste čuli, jer ste smišljali psovke o Isusu za ovaj članak. Glas svakako podsjća na Baretov, to je zasigurno, ali grmalji od 2 metra zasigurno imaju takav glas i ne mogu ga mjenjati. Ima puno većih grijeha od Baretovih uboda iglom i noćnih mora, a dečki koji sviraju u Bojama, nisu daleko od toga, ali na jedan drugi način, koliko sam čuo po pričama dok sam bio u Timeu za vrijeme njihovog koncerta. Da ste pažljivo poslušali riječi pjesama Poput Fausta, Planet Tame i Patnika, kojeg uopće niste čuli, jer ste otišli, što je neslužbeni grijeh jednog kritičara otići prije završetka koncerta, možda bi i nešto shvatili o čemu pjevaju. Ne pjevaju o tome zato jer žele biti to, nego zato jer oni jesu to što pjevaju kao i svaki drugi demo band, njih nitko ne sili da pjevaju o ljubićicama i krizantemema, jer je u ovoj državi toliko loše da nemaju o čemu drugom pjevati, nego o mračnijim temama, koji vi kao starac ne razumijete. Imao bih još puno toga za reći ali nemam više vremena. I što se tiće tih psovki i vašeg ponašanja na Internetu, to je nedopustivo, malo ohladite. Moja profesorica je uvijek govorila, ko ne zna o čemu bi pisao, piše psovke, da upotpuni svoj vokabular, a točno to vi radite. Nijedan dobar kritičar ne počinje kritički članak i to citiram :"koliko pički" i pola članka piše o mladim djevojkama i njihovim dekolteima, za koje je on svakako prestar, ja sam blizu vaših godina, a nijednom na koncert nisam došao i promatrao cure koje su tamo, došao sam poslovno, znači zanima me ono što je na bini, a ne oko nje.Dok vi psujete Isusa, ja ga molim da dečki iz Stripa i Boja ne pročitaju ovaj članak, jer sasvim sam siguran da će vam oni to dobrano vratiti, jer poznavajući bendove kao oni, spremni su na to. Molio bih vas kao kritičar "kritičara" da pripazite kako postupate, jer demo benodvi su to što im ime i znači,l bendovi koji nisu u potpunosti formirali svoj zvuk. Njihove kritike moraju biti jasne i striktne, što bi po vašem mišljenju trebali popraviti, a što je dobro. Nitko ne priznaje ovako nešto. Za kraj sam vidio vaš potpis na jednom od članaka, opet citiram: "Hadžo, groupie guru
(kad već postoji neki tamo fashion guru koji pojma nema o modi, što ne bi postojao i glazbeni guru koji pojma nema o glazbi ha ha ha!)" osobno poznajem Borisa Banovića jer je kritičar kao i ja i mogu sa sigurnošću reći da čovjek u potpunosti zna svoj posao, jer je bio nabavljač za Magmu i ostale veće tvrtke, pisao za razne časopise i dugi je niz godina u tome, a ono što on priča po televiziji, vjerovali vi ili ne, žene i muškarci slušaju. A vi kao što ste sami rekli nemate pojma o glazbi i ne zaslužujete biti kritičar i sigurno ne na ovakav vulgaran i odvratan način. Lijep Pozdrav
