Jinx, Dom sportova – velika dvorana, 29. 11. 2007.

Bubble gum Jinx

O Jinxima su već napisane kartice i kartice texta. O njihovom značaju, odlasku, povratku i o svemu što se njih na ovaj način ili onaj način tiče ili ne.

Neki su ih voljeli, neki su ih mrzili ali im treba priznati kultni status na našoj maloj sceni. Otišli su na vrhuncu snage, a dojam nakon ovog koncerta je da su se na vrhuncu snage i vratili.

Kako drugačije i protumačiti ugodno popunjenu (ali ipak skraćenu) dvoranu Doma sportova. Nikad nisam bio dobar u procjeni posjećenosti no u velikoj dvorani je te večeri bilo oko 5000 ljudi.

Počelo je s uvodom na klavijaturama. Čudni „bubble gum“ zvuci ispunili su prostor dvorane i definitivno privukli pažnju svih posjetitelja. Jinxi su istrčali na stage i otvorili koncert pjesmom „Hodaj“. I odmah zacrtali put kojim će se kretati tijekom cijelog koncerta.

Iznenađujuće, prvih pola sata svirke bilo je podosta mlako. Mislim, svaka čast uvježbanosti i kompetenciji članova benda koji su svi redom odlični muzičari, ali stječe se dojam da su bili zateknuti brojem ljudi na koncertu ili ih je možda malo sputavala činjenica da se ovaj koncert snimao za DVD.

Jaja je bila druga priča. Njena odlična interpretacija, rasplesanost i zaigranost na stageu plijeni pažnju i razbija početnu tremu kod benda. Kako je koncert odmicao bend se ipak malo opustio i počeo zvučati čvršće i uvjerljivije, pogotovo prilikom izvedbi starih svari.

Publika kao da je pratila bend. Reakcije su bile slabe, nakon nekih pjesama jedva da se čuo pljesak no kad su Jinx uši u set starih stvari ekipa se raspametila.

Kako se približavao kraj bend je zvučao sve bolje a publika je bila sve rasplesanija i luđa a prvi pravi veliki vrisak pao je kod pjesme „Bye, bye, baby“. Šteta što je ta pjesma bila jedna od zadnjih.

Kulminacija koncerta počela je pjesmom „Ruke“ te je potrajala do samog kraja. U hladnu noć smo ispraćeni hitom „Koliko suza za tako malo sna“.

Bio je to lijep događaj koji je ipak malo zvučao i izgledao proračunato i hladno. Zapravo, najviše me iznenadila publika kojoj je trebalo dobrih sat i pol da se zagrije i opusti.

Što se tiče samog benda, dojam je da su oni ipak i prvenstveno klupski bend koji je stekao dvoransku popularnost. Bend kojem više paše intimnija i prisnija atmosfera. Možda bi slijedeći put trebali napraviti pet koncerata za redom u Tvornici ili Boogaloo.

Eddy