Mega Muzika, magazin za glazbenu kulturu

Da parafraziramo jedan od onih prastarih viceva o malom Ivici, pita učiteljica povijesti razred: „Djeco, od kada do kada je trajao paleolit (starije kameno doba)?“. Mali Ivica naravno diže ruku i kaže: „Učiteljice, paleolit je počeo prije 40.000 godina a traje do dan danas“. Učiteljica se naravno zbuni i pita ga: „Kako to misliš, Ivice, da paleolit traje do dan danas?“ Ivica zavuče ruku u školsku torbu i izvuče novi broj časopisa Mega Music i pruži joj ga. Nakon što ga je prelistala, učiteljica nije imala drugog izbora nego priznati kako ju je malo kopile opet zajebalo. Doista, svatko tko uzme u ruke ovu močvaretinu od časopisa primijetit će kako ju uglavnom nastanjuju prahistorijska bića i dinosaurusi te kako tamo ljudska noga još nije kročila…

Ovo je peti broj tog časopisa. Dok ga nisam dobio nisam pojma imao da on uopće postoji. Kao ni itko drugi izvan šireg kruga obitelji izdavača i urednika, pretpostavljam. Kratak pogled na impresum otkriva nam kako imaju novog glavnog urednika, Gorana Bakića, lika koji je svoje opsesije rock n rollom iz davno prohujalih epoha već pokušao uobličiti kroz glazbene časopise koji su redom neslavno propadali. Nema razloga sumnjati kako će se isto dogoditi i s ovim. Iako velike reklame Hypo group leasinga na naslovnici i unutar časopisa sugeriraju solidnu financijsku potkoženost ovog projekta, a tu je i potpora Mega muzika shopa u Zagrebu, meni ovo djeluje kao interna furka nekolicine likova koji su odavno izgubili kompas u svijetu glazbe i takvi, izgubljeni u vremenu, prostoru i svemirskim koordinatama, svako malo uskrsnu u nekom obliku kako bi zabludjelu mladež, izgubljenu u bespućima hip hopa i elektronike, vratili na „pravi put“ štovanja boga gitare. Rezultat je naravno katastrofalan.

Centralna tema broja je godišnja dodjela nagrada Mega muzika – Fender – Roland. Pogledajte popis lauerata pa mi recite živimo li mi u istom stoljeću: Divlje jagode (najbolji retrospektivni rock album), Hard Time (Hard & heavy rock album), Dragonfly (rock singl), Prljavo Kazalište (cjelokupan doprinos hrvatskoj rock glazbi ili neka slična bezumna formulacija), Dado Topić (najbolji glas hrvatskog rocka - Isuse Kriste, ustrijelite me na licu mjesta!). Tko su the fuck Dragonfly? Čime su zaslužili titulu singla godine, naslovnicu ovog otužnog časopisa i poveći intervju s njima? Vjerojatno su tu neke rodbinske ili kumske veze u pitanju jer ovakvo protežiranje skupine tezgaroša koji jesu kvalitetni glazbenici (kalili su se po Saxu ali i vani) ali koji ne nude ama baš ništa novo u svojim obradama Claptona, Creedenca i ostalih bendova iz bolje prošlosti je bespredmetno. A što tek reći o šest stranica protraćenih na prikaz karijere Divljih jagoda (uključujući i interview sa Zeletom) ili, još gore, 14 (da! 14!) stranica središnje teme o…DEEP FUCKING PURPLEU! Da, dobro ste pročitali, anno domini 2006. još ima ljudi koji se nisu uspjeli osloboditi opsesije ovim mastodontima iz sedamdesetih. Gospode bože!

Onaj tko preživi ove užase pronaći će u novom broju časopisa i poveći intervju s Kaitner Z. Dokom (dont ask, lik svira gitaru i nastupao je a Big Blue i Tonijem Cetinskim, a i friend je s autorom interviewa što su pretpostavljam dovoljne kvalifikacije za takav status), tu je i prikaz karijere Jamesa Browna povodom njegovog nastupa u Zagrebu (tekst je pisan prije njegove smrti pa mu dođe gotovo kao nenamjerni epitaf), interview s Draženom Šolcem, po zanimanju bubnjarem, no to je melem na ranu u usporedbi s grozotom na samom kraju: Šima Jovanovac! Da, osim hard rocka, heavy metala i ostalih težih pravaca, urednici ovog magazina očito vole i tamburicu. Te su se osjetili pozvanim da nahvale Šimin lik i djelo preko svih mjera i granica. Tu sam definitivno izgubio volju za daljnjim čitanjem…

Među zanimljivijim i modernijim dijelovima časopisa nalazi se interview s Elvisom Stanićem i prikaz karijere Al Di Meole, koji opet dolaze iz glazbeno potpuno drukčijih područja (jazz), a pred sam kraj imamo i kratak intervju s Osječanima Red Roosters i jednu stranicu posvećenu bendu Kimiko. Koji autoricu baš i nije zanimao previše pa je najveći dio teksta posvetila tome koje instrumente oni sviraju. Iako je svaka medijska promocija dobrodošla, mislim da je i samom Kimiku neugodno što su se našli u ovakvom „veselom“ društvu…

Sve u svemu, listanje ovog časopisa jedan je od gorih načina trošenja mog dragocjenog slobodnog vremena. Pretpostavljam da je on namijenjen ciljanoj skupini ljudi – glazbenicima, glazbenim zanesenjacima, fanaticima, kolekcionarima i glazbeno potkovanim čitateljima koje vjerojatno zanimaju Gretsch gitare, Roland bubnjevi, usna harmonika, Broadcaster gitare, Fender gitare itd. ali za prosječnog čovjeka koji traži informacije o nečemu što se događa sada ili danas, ovo je apsolutno bezvrijedno. OK, dokle god ta ekipa ima jake sponzore iza sebe i može si priuštiti isfuravanje svojih vlastitih tripova, sve pet, u krajnjoj liniji i ovaj naš portal je manje-više naš trip pa što onda napadati ovakvu laku metu? Meni je problem u besmislu cijelog izdanja, ali moram priznati da je časopis zanatski urađen sasvim korektno, od jednostavnog i funkcionalnog dizajna do uglavnom dobrih tekstova. Zamjerka ipak mora ići lektorici koja očito nije prošla dovoljno detaljno kroz sve tekstove i ujednačila ih.

Eto, draga moja učiteljice povijesti s početka teksta, prahistorijska močvarna bića još uvijek obitavaju na ovim prostorima. Ako nigdje drugdje, onda među urednicima Mega muzike i Upravnog odbora Porina.

Mega dinosaur Hadžo