Još jednom, kao i mnogo puta prije, nas je Dirty Old "konzorcij" počastio vrhunskim koncertom. Ovog puta u suradnji sa Muzičkim salonom SCa u PAUKu 11.04.2007. su nastupili zagrebački Antenat, zenička Dubioza Kolektiv i valencijski Obrint Pas!
U za njih neobičnoj ulozi predgrupe koncert su u pol 11 sa "Possibility" otvorili Antenat. I već sa prvim tonovima se PAUK počeo puniti i plesati. U idućih sat vremena antenatovci su odsvirali: "Razmak" u novom bržem i energičnijem aranžmanu, "Slon", "Ima nas dovoljno", "The moment", "Trttrt" i neke nove pjesme. Za Antenat nemam ništa pametno reći osim da su bili standadrno dobri, čitaj: jako iznad prosjeka. Pred kraj su istakli da im je čast svirati prije Obrint Pas, a katalonci su svojim nastupom pokazali zašto je to tako, ali o tom, potom...;)
Nakon 15 minuta stanke na stage izlazi osmorka poznata pod imenom Dubioza Kolektiv, obučeni u kombinezone, za koje sam prilično siguran, da se kao ni meni, ne bi svidjeli ni ortopedu Nenadu, a bogami ni novom amerikancu Nevenu:) Pokazali su da paze i na vizualni dojam, pošto su prošli put nastupali u Veležovim dresovima. Na svu sreću, zvučali su bolje i ozbiljnije nego što su izgledali:) Za one koje ih još nisu imali priliku slušati najlakše ih je opisati kao Asian Dub Foundation sa dva muška i jednim ženskim MCjem, te Tomom Morellom na gitari! Dok su antenatovci rasplesali publiku, Dubioza ih je raskakala svojim, već dobro poznatim, pjesmama: "Bosnian Rastafaria", "Be highirly", "Bring the system down", "Marijuana", "The Identity"... Pred kraj oko sat dugog nastupa su dokazali da im ni bosanski jezik nije stran, možda im čak i više odgovara nego engleski!
Već bi i nastup prva dva benda bio dovoljan za jako dobru ocjenu, ali nakon skoro pola sata duge stanke slijedila je prava poslastica. U 1.15 izlazi "devetero veličanstvenih" u sastavu: 2 gitare, bas, bubanj, DJ, klavijature, trombon, truba, te perkusionist koji svira i dolcainu (tradicionalni puhački instrument). A već na drugoj stvari "Esperant" smo imali priliku čuti kako zvuči dolcaina, a i sami španjolci u samo jednoj pjesmi dokazuju da opis onoga što sviraju od 9 žanrove na plakatu, ne stoji tamo bezveze! U brzom ritmu se izmjenjuju "El foc i la paraula", "La flama", "Oblidat", "Els crits de la terra + Bella ciao", a na "Avui com ahir" dovode publiku od vrhunca, bolje rečeno poda pošto nisu htjeli nastavit svirat dok svi ne sjednu, ali nakon skoka tek je počeo pakao. Slijede "Des de la nit", još jedan vrhunac, na kojem dokazuju i svoju antifašističku i navijačku stranu, "Som", te "A Valencia". Pošto sam se izgubio u svojim zapisima, tu je negdje bio i prvi bis, nakon kojeg napuštaju pozornicu... Iako se više nisu vraćali na pozornicu, to napuštanje nije značilo i kraj koncerta, pošto su se spustili među publiku i u krugu od 2 metra odsvirali još 20ak akustičnih minuta brass sekcije praćene publikom i bubnjevima, između ostalog se moglo čuti "Bella Ciao" i "Bandiera Rossa"!
Nakon što ih jednom vidite shvatit ćete, ako makar i minimalno volite ska još pogotovo "mediteranski", zašto u španjolskoj na koncertu imaju i po 10 000 ljudi, zašto im se na festivalima ime piše slovima jednake veličine kao i Manu Chao, a ostali izvođači imaju duplo manja slova! Vama poručujem nabavite CDe, pogotovo njihov live "En Moviment" i znajte da ono što čujete na njemu, nije ni upola dobro onomu što doživite na koncertu, i za nepuna 3 mjeseca uzmite šatore i na put pod noge do DOFa u Velikoj jer Vas tamo čekaju i ovi dečki iz Valencije! A ja se samo pitam, kakav bi tek koncert bio da nije bilo Essiena i da je Valencia na svojoj Mestalli prošla u polufinale?