O da. Overflow je opet ovdje, Močvara je opet ovdje, ljudi su opet ovdje. Sve sjeda na svoje mjesto. I ne samo to. Ovo je bio odlični početak hat-trick vikenda. Petak je bio rezerviran za Overflow i Suho Grlo Nos, subota za Debelog Precjednika i FNC Diverzant a nedjelja za Flogging Molly. Pa, krenimo redom...
Ponio me tog petka virus ambicioznosti pa sam računajući na nešto kasniji početak svirke u Močvari došao na ideju da u Medici pogledam dubrovačku Prijetnju Ogledalu. Savršeno se uklapala u raspored. U Zagreb sam došao sa zapadne strane (ne pitajte kako, i danas proklinjem znakove, točnije nedostatak istih, u hrvatskom Zagorju) i na putu do Močvare se nalazi Medika, mjesto gdje je ovaj vikend Clubture Forum. No, već spomenuti znakovi i silovit pljusak su razlog zbog kojeg ipak nisam imao prilike uživo čuti kako zvuči «Tek sad». Isto tako, nisam stigao ni na Suho Grlo Nos. A ni na početak Overflowa da budemo iskreni. Kad je bal, nek je na vodi. Ali, kako kažu južni dečki «Ništa mi ne može dan pokvarit...» ili vikend u ovom slučaju.
Nekih 22:40 je pokazivao sat kad smo došli do Močvare. Što reći? Osjećaj kao kad se vidite s dragim prijateljem nakon puno vremena. I on ima toliko novosti, toliko novih priča za ispričati. A bome se to i odnosilo na dobar dio Močvare, na ekipu koja je potegla iz Koprivnice i Varaždina (kvragu, pa i ja sam potegao iz Varaždina) kako bi prijateljima dala podršku u onome što rade najbolje. A nove priče koje su nam pričali su njihove pojedine nove stvari koje su snimali u Amsterdamu pripremajući novi album. Podsjetili smo se i starih priča, onih koje smo jedni drugima već pričali toliko puta i koje uvijek iznova volimo čuti.
I providnost se pobrinula da ipak stignem na vrijeme jer njihovu meni najdražu priču su obično pričali na kraju dok su je ovaj puta ugurali u sredinu koncerta. Igrom slučaja (providnosti, hvala ti) zatekla me direktno ispred bine gdje sam nastojao da digitalno ovjekovječim što bolje mogu taj koncert. I eto, «Wasted» je počela i povijesni zapisi su morali malo pričekati dok i ja sebi malo dam oduška i prolijem koju kap znoja.
Neke stvari se u životu mijenjaju. A neke opet ne. U ovom slučaju, ništa se nije promijenilo. Overflow i dalje zvuče moćno, uigrano, željni svirki. Kod njih nema naznaka zamora materijala, zasićenja koncertima, umora od glazbe. I neka je tako. Uvijek su imali tu iskru u očima koja je jasno govorila kako im je drago da su na pozornici i da dijele svoj talent s nama. A bome ista ta iskra nije izostajala ni u publici. A sama Močvara je to još više naglašavala. Prostor koji je bio više nego ugodno popunjen, a opet ne krcat da se ne može prolaziti je savršeno odgovarao atmosferi te večeri i svakome je pružao šansu da se istinski uživi i doživi koncert. A oni u prvim redovima su mogli bolje vidjeti i Nikičine facijalne ekspresije ili Žikin karakteristični pogled (a pohvalio se i da je leće počeo nositi).
Prvu zbirku priči su završili i pozdravom se ostavili pričanja te večeri. Kao da i mi i oni nismo znali da to ipak nije to... Vratili su se sa nešto tanjom zbirkom priči i podarili nam ih još koju. I nakon toga smo pomislili da je to to a oni su naz iznenadili sa još dvije priče i sve nas otpravili na put sa «Dorothy». Netko se uputio kući u obližnju ulicu ili kvart a netko i u ne tako obližnju ulicu ili kvart. Neki su (i ja uostalom) se uputili u obližnji ili ne baš tako obližnji grad. Ali uvjeren sam da je većina si zadala zadatak da saznaju kad opet i gdje sviraju kako bi počeli već praviti planove. Znam da ja jesam.
