Ljetna koncertna sezona je počela. Prošao je InMusic, slijede nam Terraneo, DOF, Poguesi u Zagrebu, Špancirfest i još gro drugih festivala i koncerata. U moru takvih događaja koncert Picksiebnera u zagrebačkom Hard Placeu je prošla relativno nezapaženo, ali je zato dinamični duo groupie.hr-a došao na koncert vidjeti hoće li Picksiebneri opet napraviti dobru svirku kaošto su to učinili na svim dosadađnjim koncertima kojima su groupiejevci prisustvovali.
Po dolasku u Hard Place i smještanju u blizini pozornice (koja će uskoro biti maknuta, koliko smo čuli). Primijetili smo glavni nedostatak ljetnih zagrebačkih koncerata – ljudi su već počeli odlaziti iz Zagreba te je tako koncertna populacija dobrano smanjena. Ali, kako su to rekli sami momci iz Picksiebnera, možda je i bolje da nema puno ljudi jer je ovako puno intimnija atmosfera. Sama svirka je počela oko 23:00 sata, a sastojala se ukupno od tri dijela.
U prvom dijelu mogli smo prisustvovati obradama country-rock hitova koji su već ustaljeni u repertoaru Picksiebnera. Tako smo čuli „Cotton Fields“, „Route 66“, „Sweet Home Alabama“ te vašem dinamičnom dvojcu uvijek dragu „Man of Constant Sorrow“. Bilo je tu i instrumentala u vidu poznatog „Dueling Banjos“ iz Deliverancea, kao i, sada se već može komotno reći i fan-favouritea, u vidu autorske „Erik, trkaća svinja“. Nakon što su odsvirali već ranije spomenutu „Sweet Home Alabama“, momci iz Picksiebnera su se povukli u prostor predviđen za pušače, da bi se nakon kojih pola sata vratili na drugi dio koncerta. I u tom se trenutku dogodio jedini nemili događaj na ovom koncertu. Naime, tijekom stanke, neko mućko đubre je momcima ukralo set-listu te su, uslijed ovih, nazovimo ih „tehničkih poteškoća“, momci morali po sjećanju vidjeti koje su pjesme svirali prije stanke te su cijelo vrijeme riskirali da neku pjesmu ponove. Mislim stvarno, neki ljudi uopće nemaju osnovne manire pa da sačekaju da svirka u potpunosti završi te da onda PITAJU bend mogu li uzeti set-listu. Kradljivac je vjerojatno neki jugonostalgičar koji se, direktno ili indirektno, obogatio tijekom Domovinskog rata i pretvorbe i privatizacije pa mu očito nije poznat pojam tuđeg vlasništva. Nije ni čudo što nam je država ovakva.
No ostavimo taj ljudski šljam i vratimo se zvijezdama večeri koje ovaj nemili događaj nije zbunio, već su samo nastavili sa jako dobrom svirkom. U drugom smo dijelu čuli još nekoliko obrada, i to: „Ring of Fire“, „Should I Stay or should I Go“, „Gone“ , „The Gambler“ te obradu „Konobara“ od Hladnog piva koju su momci posvetili Pišti iz Hard Timea. Bilo je tu autorskih pjesama, od čega posebno valja izdvojiti još uvijek najveći hit Picksiebnera – „Bolje grob nego job“. Nakon još cca. sat vremena momci se opet povlače, ali se opet pojavljuju kako bi odsvirali bis. Nažalost, vaš vrli izvjestitelj ne sjeća se više koje su pjesme svirali prilikom bisa, ali bilo ih je kojih 2-3 i to je onda bilo to.
Na kraju može se reći da su Picksiebneri i dalje odradili još jedan korektan koncert. Jedina zamjerka koja bi se mogla uputiti jest ta da je ipak bila malo prevelika stanka između prvog i drugog dijela koncerta. Sve u svemu, jedna solidna večer za početak vikenda. Usprkos malom broju ljudi.
David Manning
P.S.
Isprike zbog nedostatka fotogalerije. Došlo je do logističko-organizacijskih poteškoća (čitaj: izvjestitelji su zaboravili ponijeti fotoaparat).
