Ovo je bila vrlo zanimljiva večer, recimo to tako…Promocija jednog od mojih omiljenih bendova ne događa se baÅ¡ svaki dan, zapravo, događa se u prosjeku jednom u četiri godine (kako je Yaya duhovito primijetila dok smo čavrljali prije početka, četiri godine, pa to je razdoblje između dvije Olimpijade!). Tako da ubuduće kada se cure budu žalile na devet mjeseci koji su im potrebni da rode dijete, nije to niÅ¡ta, dame moje, ovima je trebalo četiri godine da rode album! I bilo je vjerojatno podjednako bolno!
Zanimljiv je bio i odabir lokacije, kino Europa koje izgleda viÅ¡e ne služi svrsi kao kino već čeka žalosnu sudbinu pretvaranja u…Što? Novi shopping centar, vjerojatno. A u birtiji ispred kina gomila poznatih faca. Toliko dragih ljudi nisam vidio na jednom mjestu već jako, jako dugo. Tu je lik iz Makedonije koji se nekim čudom uspije materijalizirati na svakom značajnijem gigu Pipsa, likovi iz Rijeke, Sarajeva…Vjerna ekipa koja bend prati gdje god i kad god može. Plus hrpa poznatih ljudi koja nije iz PC&V priče ali su doÅ¡li jer vole bend ili žele vidjeti na Å¡to liči novi album. Miks starije i mlađe populacije.
Negdje oko 21 h napustili smo ugodnu terasu kina i izmjestili se u samu dvoranu. S lijeve strane ispred ulaza merch Å¡tand na kome radi Dabi iz Jabuke. Gledamo cijene. 40 kn za stare cdove stvarno je pristojna cijena. Moji su se oridžidži cdovi Pipsa već izlizali od vrćenja po raznim plejerima i uzimam si u zadatak obnoviti si kolekciju. Gledamo i ostatak ponude. NajviÅ¡e su mi se dopale ženske gaćice. 60 kunića…Pitam Dabija kako idu i kaže da idu dosta dobro. Hm…
Ulazimo u dvoranu. Mezanin i balkon su netaknuti, ali su iz pratera maknute sve stolice kako bi se stvorio prostor za đuskanje, fotkanje i druženje. Penzići su otiÅ¡li potražiti udobne stolice, naravno, kao, iza miks pulta je najbolji zvuk. Yeah, right! Pravi fanovi i groupieji uvijek su u prvom redu!
NeÅ¡to iza 21 h svjetla su se ugasila, no umjesto benda krenuo je neki filmić na video zidu. E sad, koja je bila svrha tog filmića nije mi jasno. Prvo i osnovno, zvuk je bio katastrofalno loÅ¡, toliko loÅ¡ da se niti jedna jedina riječ nije mogla razumjeti. Drugo, sam film je bezvezan, deset minuta reklama za nove proizvode Pipsa. Možda su pomislili da je to Å¡to nastupaju u sklopu kina zgodna prilika da nam predstave svoj forÅ¡pan, ali forÅ¡pani u pravilu traju pola minute, ovo je trajalo mnogo dulje. Bilo je zamorno za gledati nekog bildera i gomilu levata kako neÅ¡to trtljaju a niÅ¡ta ne kužiÅ¡. Inače, water belt Pipsa je cool gadget, dobio sam ga od frienda za rođendan i nosim ga po svim festivalima, remen s kopčom o koju možete okačiti bocu mineralne ili obične vode, otud water belt, genijalna stvar!
I onda oko pola cenera ekipa od sedam astronauta slijeće na pozornicu kina Europa u najlonskim lažnim skafanderima i s tamnim cvikama na licu. I počinje neki performance s bubnjevima, trubama i tko zna čime sve ne. Gledam zbunjena lica oko sebe. Vjerojatno i ja izgledam kao tele. Koji je ovo kuratz? Počinje zbor s matrice. Prepoznajemo dio iy "Carmine Burane". Moja pratilja kaže da je to oskrvnuće „Carmine Burane“ i slažem se s tim.
Zatim bend uzima instrumente u ruke i počinje prava svirka. Kako sam neposredno prije koncerta dobio album za recenziju, većina pjesama nije mi bila poznata. Znam „Gravitaciju“ jer su ju izveli live par puta, nježni uvod u nastup. „Teroristi plaču“ i „Zdenka i vanzemaljci“ već su postali hitovi i izazivaju prvu reakciju do tada prilično trome publike. Dubravko je u elementu. Veseo je, dobro raspoložen i s novim setom gestikulacija koje je fino uklopio u nove stvari. Bend je odlično uvježban. Kao Å¡vicarski sat. Nije ni čudo. Eto Å¡to svakodnevne probe od po nekoliko sati naprave od čovjeka…
Fino se uklopio i video zid iza bubnjara. Svaka pjesma imala je svoju video priču, baÅ¡ kao i kod Muse večer ranije. OK, Muse imaju mnogo moćniju produkciju i tri video zida, ovdje je to dosta skromnije napravljeno, ali za naÅ¡e standarde…Ma koji crni naÅ¡i standardi, Pipsi su za naÅ¡e standarde zapadna Europa! Video zid lijepo slijedi logiku svake pjesme tako da je koncert vizualno veoma dojmljiv.
„Sin“ smiruje loptu. Mnogima se Dubravkov unjkavi glas ne sviđa, ali fakat ja ne vidim nikog drugog tko bi bio u stanju ovo otpjevati a da to zvuči ovako uvjerljivo. Primijetio sam doduÅ¡e da mu se glas na nekim mjestima duplirao, očito su koristili i matrice za pojačavanje vokala Å¡to mi se osobno baÅ¡ i ne sviđa. Matrice bi trebalo koristiti Å¡to manje, samo kao podlogu, tepih, u smislu dodavanja instrumenata koje ne možeÅ¡ imati na bini, ali vokal je svetinja i ne treba ga dirati. Koristi ono Å¡to imaÅ¡ druže i vozi s time!
So far, so good. E, onda počinju pizdarije. Tri pjesme koje zajedno tvore jednu cjelinu, parodiju na domaći rock. Besmisleno, ako mene pitate. Parodija na neÅ¡to Å¡to je parodija samo po sebi nema baÅ¡ mnogo smisla. SrediÅ¡nja stvar te trilogije zove se „Domaći rock“ i ima prog rock aranžman a la Queen cirka 1977. Arhaične hard rock gitare i break pred kraj pjesme gdje sam samo čekao da počne „I see a little silhouetto of a man, Scaramouche, Scaramouche, will you do the Fandangoâ€. PrestraÅ¡no! Neka me netko ustrijeli na licu mjesta! Dubravko je oduvijek koračao tankom linijom između genijalnosti i isprazne pretencioznosti, ali ovaj put ju je čini mi se debelo pregazio!
Inače, koncertni raspored pjesama bio je identičan rasporedu pjesama na albumu, pa je usljedila „Idealna pop pjesma za astronaute“, inače prva stvar s novog albuma koju su Pipsi predstavili publici joÅ¡ prije nekoliko godina. Sjajan komad psihodeličnog feelgood popa s melodijom a la Beach Boys vs. The Mamas And The Papas čak bi i zlom Gargamelu izmamila Å¡irok osmijeh na lice. Pa, meni jeste. A ja sam isto zao.
„Foxtrot“ je sjajna laganica s refrenom kojeg se ni MiÅ¡o Kovač ne bi postidio i vrlo vjerojatno bi ovo bio pobjednik Splitskog festivala 1972. Ali vrhunac koncerta, glazbeno i emotivno, je „Slan“, neopisivo lijepa stvar s genijalnim tekstom koja vas obavija, poput „Porculana“, i podiže vam dlačice na leđima. Radioheadovski „Popravak“ na samom kraju nakon ovako moćne i uvjerljive prethodnice dođe mu kao antiklimaks.
And that's all folks, sat vremena svirke i ciao amore. Album naravno traje kraće, ali pauze između pjesama bile su dosta dugačke Å¡to mi također nije baÅ¡ najbolje sjelo. Razumijem da treba pripremiti semplere i matrice za svaku narednu stvar, ali dinamika koncerta pati zbog toga.
Publika je bend dozvala na bis i onda smo dobili repete „Terorista“ i „Zdenke“. Mislim si, čemu? Ponavljanje pjesama je neÅ¡to Å¡to bi također trebalo eliminirati, ružna navika bendova koji nemaju dovoljno materijala da popune set. Pipsi imaju tonu kvalitetnog materijala i osobno bih viÅ¡e volio da su odsvirali par starijih favorita da zapale masu. Ali i ovako su uspjeli. Cijeli parter je skakao i plesao, a čak je i moja pratilja, kojoj se „Zdenka“ ne sviđa jer ju smatra osobnim atakom poÅ¡to je i ona iz Velike Gorice, priznala kako joj ta stvar ne izlazi iz glave. Na kraju, u zavrÅ¡noj obradi „Kud plovi ovaj brod“ (koja se ne nalazi na albumu) bendu se priključila Yaya na vokalu i dva klauna koji su pokuÅ¡avali biti duhoviti a bili su jebeno naporni. A onda fajront, svjetla se pale a redari pomalo nestrpljivo počinju ljude tjerati van.
Uslijedilo je joÅ¡ nekoliko rundi u birtiji kina i sređivanje utisaka. Kao promocija novog albuma koncert je ispunio očekivanja. Odličan video zid upotpunio je sjajnu i tehnički besprijekornu glazbenu sliku. O kvaliteti pojedinih pjesama da se raspravljati, a zasmetala mi je i inertnost publike koja se tek na bisu prenula i trgnula iz poluzombiranog stanja. Možda je ovo bio tip koncerta koji ne zahtijeva nužno interakciju s publikom, uostalom malo tko je u publici uopće i znao nove stvari, ali odnos publike i izvođača daje jednu posebnu aromu svakom nastupu.
No, ako se sve stavi na vagu, pozitivni dojmovi definitivno pretežu. Pipsi su u stanju izvesti zahtjevan i složen scenski performance koji izlazi iz okvira uobičajenog, klasičnog poimanja koncerta u nas i ostaje za vidjeti kako će se novi materijal uklopiti u stare favorite kad krene prava koncertna turneja. Na temelju onoga Å¡to smo vidjeli sinoć, čovjek može biti optimist.
neÅ¡to najgore kaj je hrvatska scena izrodila. to nije ni glazba već neopisiva bol za uÅ¡i. emile, ako ne znaÅ¡ kaj bi sa lovom, ima toliko gladnih i žednih u svijetu, mogel bi ko madonna ili oprah sagraditi afričko selo. zaÅ¡to bacaÅ¡ tolku paru na pizdin dim? da si pravi frend poslao bi dubravka u vrapče, ni bi mu pomagao u samozavaravanju, to ko da ovisniku kupujeÅ¡ dop.
