Moram priznati, ostao sam iznenađen kad sam čuo da je koncert fenomenalnog beogradskog alternativnog/garage rock sastava Repetitor premješten iz Hale u veliki pogon zagrebačke Tvornice kulture zbog manjka interesa publike. Bend ovakvog kalibra i glas onog buntovnog dijela generacije treba čuti svaki ljubitelj žestokog zvuka na ovim prostorima, a i šire. No, jasno je da će Repetitor napraviti spektakl gdje god da nastupili, a i u Tvornici smo imali priliku osjetiti svu silinu energije koju odašilju s pozornice u intimnijoj atmosferi.
Apsolutno je izvanserijska ta količina moći i već spomenute energije – motiva koji će se, najavljujem, provlačiti kroz veći dio ovog osvrta te, povrh svega, punoća zvuka koju proizvode tri glazbenika: Boris Vlastelica (gitara, vokal), Ana-Marija Cupin (bas, vokal) i Milena Milutinović (bubnjevi, vokal). Veliki pogon počeo se polako popunjavati oko 21 sat kada je i Boris kratko provirio iz backstagea kako bi naštimao gitaru i „snimio situaciju“ u publici. Do početka samog koncerta nazočne je iz zvučnika zabavljao repertoar satkan od raznolikih izvođača od ranih Strokesa i Arctic Monkeysa preko White Stripesa do Cranberriesa, a trio je izašao na pozornicu u 21:42. Pošto su Ana-Marija i Boris pozdravili prisutne, Repetitor je otvorio nastup „Džunglom“ – žestokom stvarčugom koja otvara i njihov aktualni album „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“. Ljestvica je bila postavljena kako smo i očekivali – ovaj je petak rezerviran za uživanje u žestokim poslasticama koje nam je u svom zasad sedamnaestogodišnjem djelovanju priredio ovaj fantastični trio. Nastavili su s „Devojke idu u Minhen“ – silovitom pjesmom s post punk revival elementima uzete s hvaljenog albuma „Dobrodošli na okean“ tijekom koje je započelo divljanje s obje strane pozornice. Društvo iz Repetitora se razbacalo na bini u svom dobro poznatom stilu tijekom kojeg je Boris nehotice porušio monitore u elementu izvedbe dok smo mi u publici skakali, mahali glavama i glasno izgovarali stihove zajedno s Borisom. Po završetku izvedbe, društvo iz publike sugeriralo je Borisu da pojača vokal (a našlo se, naravno, i onih koji su urlali „diži sve“ Borisu i Ani-Mariji). Boris je čuo sugestije i simpatično rekao toncu „Kažu mi da pojačam, je l' to ovo što sam srušio?“. Bilo kako bilo, silovito je šamaranje nastavilo unatoč tehničkim teškoćama izvrsnim izvedbama pjesama „Pukotine“, „Kralj ničega“ i „Ekspedicija“. Po završetku potonje ton majstori iz publike ponovo su molili da se pojača zvuk s pozornice na što se Boris zahvalio jer, kaže, tim komentarima pokazujemo bendu koliko nam je stalo da čujemo i najmanji detalj utkan u njihove aranžmane. Ana-Marijini i Milenini zanosni vokali i hipnotički bas uveli su nas u nešto nježniju, ali mračnu „Crvenu“ čiju okosnicu izvedbe do kulminacije pri samom kraju čine dionice ritam sekcije. Uslijedila je „Kroz vetar“ s aktualnog albuma na kojoj Ana-Marija ima ulogu glavnog vokala premda je iz publike dobivala jaku podršku i pratnju. Njen vokal je naprosto predivan, a bojom i stilom izvedbe dobro kontrira Borisovom, a katkad i Mileninom. Boris se ovdje dohvatio basa te skočio od pozornice do publike i natrag bez da je i jednom ritmički ispao ili zakazao instrumentalno u tom procesu, a na kraju izvedbe na ovacije i poklike iz publike, Ana-Marija simpatično je odgovorila „Nedostajali ste nam.“
Koncert je nastavio gorjeti narednom žestokom stvari „Gorim“ tijekom koje se publika počela zabijati jedna u druge, a oni koji nisu za takav oblik iskazivanja dobrog provoda nastavili su energično skakati i mahati glavama u ritmu. U svakom slučaju, saznalo se tko je tko. Naredna „Ako te ikada“ nastavila je u duhu rasturačine u svakom smislu te riječi. Borisov punkerski vokal i unisone dionice žičanih instrumenata podebljane Mileninim teškim i melodičnim beatovima. Brzinski je namjestila bas bubanj i kick te nas je ritam sekcija držala u uvodnom dijelu pjesme „U pravom trenutku“ dok Boris nije otklonio teškoće koje je iskusio sa svojom gitarom. Fenomenalno je koliko čvrsto, stabilno i zanimljivo zvuči Repetitor čak i kada trio svira samo bas gitare uz bubanj. Ana-Marija je negdje na polovici nastupa najavila novu pjesmu koja odgovara duhu i stilu dosadašnjeg opusa benda te zvuči obećavajuće. Vokalima pridonose svi članovi i članice Repetitora, a čvrstoću ritam sekcije Boris obogaćuje psihotičnim solo dionicama na gitari. Na sljedećoj stvari „Roba s greškom“ na pozornicu je izletio i Milenin pas te je izvedba bila na kratko prekinuta kako bi Milena svog ljubimca odvela na sigurno. Bend se ispričao ne prekidu te rekli da program nastavljaju za minutu. Publika, naravno, nije nimalo zamjerila niti ovu invaziju pozornice malog četveronošca smatrala ičim drugim osim simpatičnim ekscesom. Pošto su odsvirali „Robu s greškom“ ispočetka, nastavili su s prženjem i divljanjem hitovima „Suženi snovi“ i „Beskraj“ na kojima je publika bjesomučno „moshala“ i skakala, a Boris nam je poslao veliki pozdrav iz Beograda. Redovni dio koncerta završili su žestoko, u duhu cjelokupne izvedbe pjesmama „Sa izvora“ na kojoj Milena rastura bubanj i vokal istovremeno udahnjujući u izvedbu svu silinu onog dobrog, pravog, sirovog rock'n'rolla s podrškom iz publike poklicima „OU!“ u trenucima dinamičkih stanki. Po završetku „Sa izvora“ odmah su prešli u skraćenu verziju hit singla „Kost i koža“, zahvalili se i kratko napustili pozornicu.
Bilo je jasno da će se Repetitor vratiti na binu jer je oduševljenje publike dosadašnjom izvedbom kao i njihovim scenskim nastupom nadjačalo svaku tehničku poteškoću, propust ton majstora i bilo kakvu opreku s kojom se trio mogao susresti. Bis su otvorili s, kako je Boris opisao, „nečim najstarijim“ – izvrsnom pjesmom „Ja“ s prvijenca „Sve što vidim je prvi put“ u koji nas je uveo Ana-Marijin bas. Odmah su nastavili u duhu garažne siline debitantskog albuma pjesmom „Životinje“, a koncert zaključili naslovnom pjesmom prethodnog izdanja iz 2016. godine „Gde ćeš“. Ana-Marija se zahvalila svima, obećala da se ponovo vidimo i sastav se približio na naklon oduševljenoj, razdraganoj publici koja je, govorim iz osobnog iskustva, bila u apsolutnoj ekstazi.
Teško je riječima opisati koliko je Repetitor fantastičan bend te kako su im energične i besprijekorne izvedbe u čistokrvnom prljavom rokerskom duhu. Sve što Boris, Ana-Marija i Milena rade na pozornici instrumentalno i scenski apsolutno funkcionira, od Borisovog struganja gitare i igranja s efektima te solažama s utjecajima post-punka, grungea i garage rocka efektno podcrtanih njegovim vladanjem pozornicom i divljanjem preko Ana-Marijinih čvrstih bas dionicama te onih u kojima preuzima ulogu glavne bas gitare melodičnim dionicama i harmama kada joj se Boris pridruži na istom instrumentu do Mileninog silovitog i preciznog bubnjanja koje čini čvrstu i efektnu kralježnicu repertoara Repetitora. Vjerujem da ćemo imati priliku ubrzo ponovo uživati u fenomenalnom nastupu i energiji Beograđana, a do tada možemo lamatati glavama slušajući njihova diskografska izdanja. Od srca preporučam svim ljubiteljima garage rocka, grungea, noise rocka, post-punka i žestokog zvuka da iskuse koncert Repetitora prvom prilikom jer se doživljaj najbliže može opisati samo jednom riječju – katarzično. Šteta što nismo imali priliku čuti još pokoju uspješnicu poput „Danima“, „Zli sin“ ili „Slamčica“, ali uvjeren sam da će biti prilike. Na kraju krajeva, kada bend ima opus kakav ima Repetitor, teško je odsvirati baš svaku pjesmu koju bi pokoji član publike htio čuti. Želim im da nastave istim putem i da nas počaste još mnoštvom albuma jer, prema mom skromnom mišljenju, popeli su se na vrh vrhova rock'n'roll scene na području bivše Jugoslavije.
1. Džungla
2. Devojke idu u Minhen
3. Pukotine
4. Kralj ničega
5. Ekspedicija
Boris zahvalio na sugestijama toncima iz publike jer je rekao "sad znamo kolko vam znači"
Nashville Pussy, Breakdown @Hard Place, Zagreb, 02.06.2015.
