Restoran NK Sava, Zagreb, 14. 10. 2006.

Banjanin i ja smo se dogovorili da ću ja odvesti mužikante koji su te večeri nastupali na promociji njegovih izdanja u Pauku u neki restoran u blizini na cugu, pa je izbor pao na obližnji restoran NK Sava koji se nalazi pored istoimenog nogometnog igrališta na Jarunu (nemojte miješati s pizzerijom Stara Sava koja se nalazi preko puta studentskog doma „Stjepan Radić“ a koja je također odlična) te se tamo čoporativno otišlo. Iako nas je trebalo biti sve skupa dvadesetak, ispostavilo se da Riječana iz Officer Down ima ko Kineza tako da je vesela prstenova družina na kraju brojala 30 duša.

NK Sava je mjesto kamo se ide na roštilj i druge oblike pripreme životinja ubijenih na okrutan i svirep način. Ako ste vegetarijanac, vi tamo nemate što tražiti, vjerujte mi. Od nas tridesetak skoro svi smo s oduševljenjem prihvatili moju ideju da naručimo plate miješane mesine, no kako u svakom žitu ima i kukolja, tako je i među gore spomenutim Riječanima bilo vegoša koje nismo mogli natjerati da dijele plate s nama pa smo zamolili konobara da ode van do igrališta i donese im nešto trave i zeleniša da žvaču dok se mi ubijamo.

A ubili se jesmo. Miješano meso, pomfrit, pečene gljive, razne vrste salata, ma žderalo se kao da je sutra smak svijeta. Bili smo posluženi vrlo brzo, što je stvarno pothvat uzevši u obzir koliko nas je bilo a nismo unaprijed ništa naručili. Cijene su OK, uglavnom oko 35 do 50 kuna, ovisi o jelu naravno, no kad mi je konobar donio račun koji je iznosio koliko i solidna hrvatska plaća nešto me lagano štrecnulo oko srca. Nije ni Banjaninu bilo svejedno kad sam mu pokazao koliko nas je gastropatrola ovaj put izašla, no ko mu je kriv kad organizira promocije za vojsku bendova. Igore, drugi put se nemoj zajebavati već napravi ono što inače radiš u Velikoj na DOF-u: kazan, grah i kobase pa nek se tove! I mirna Bosna!

Hadžo, slavonski šaran u Savi