Već je odavno postalo jasno da se izlasci više ne baziraju samo na vikendu. Isto tako jasno je i da je KSET više manje idealna baza svim mladim bendovima koji se tek guraju u estradne vode. A da su u njih jednom nogom već zagazili, sinoć su nam pokazali zagrebački Skaut i Gatuzo.
Sam koncert bio je humanitarnog karaktera kojim se nastojalo prikupiti što je više moguće novčanih sredstava za liječenje i rehabilitaciju dvadesetogodišnjeg invalida Tomislava Medića, a učiniti dobro djelo i pritom se zabaviti ispala je kombinacija pun pogodak.
Najavljivani na plakatima, varaždinski Voodoo Lizards sinoć nisu nastupili, kako kasnije doznajem, radi glasovnih poteškoća samog vokala benda. Šteta.
I tako nam se prvi na binu penju blues rock dvojac Gatuzo. Iako iza sebe imaju već popriličan broj nastupa, a uskoro im izlazi i prvi album, prilika da ih konačno čujem uživo pokazala se, eto, tek jučer. Čekajući pratnju ispred KSET-a, nažalost propuštam prvih par stvari. Uletavamo u gužvu i upravo su odsvirali novu stvar «Dva na jedan» koja me na prvu osvojila kad sam ju nedavno čula na radiju. Pozitivno podsjeća na „Six Barrel Shotgun“ od Black Rebel Motorcycle Cluba, a kako dalje primjećujem ovdje je sve vrvilo od zvuka sličnog dotičnom bendu. Pravi 70s rock blues zvuk...i prve asocijacije na to su naravno buka, gitare, energičan bubanj, garažni zvuk, zadimljeni klubovi, New York...
Priznajem, kad sam čula da se radi o dvojcu, ne mogu poreći da sam se zabrinula da će to biti nešto nalik na White Stripese, ako ništa drugo radi iste sheme jedna gitara i jedan bubanj. Gatuzo, međutim, ne pada u zamku «zvučim-isto-ko-bendovi-koji-su-na-mene-utjecali» već razvija svoj stil, često improvizira i igra se sa svojim pjesmama. Trkulja (gitara, vokal) se toliko daje, uživa u svirci i kreće na pozornici da nam neverbalnim kretnjama sve prenosi bolje nego da nam se i jednom obrati nekim riječima između pjesama. Martinjak (bubanj) pulsira točno kako treba i u pravo vrijeme i njih dvoje zajedno zvuče toliko usklađeno, složno i vjerojatno čišće i sigurnije nego hrpa bendova koji bi ih inače možda nadjačali kvantitativno po broju članova, ali ne i kvalitativno po zvuku.
«Prljave ruke», «Udarac za kraj», «Daješ mi», te «Ruke» samo su neke od njihovih stvarno odličnih stvari kojima bi ovi dečki mogli dobrano zatresti našu glazbenu scenu i prodrmati publiku koja je već pomalo i umorna od stoput prožvakanog Bareta.
I čim je Gatuzo odsvirao zadnji takt svoje pjesme i čak prije nego se Skaut popeo na pozornicu, neko se krdo djevojčica upitne punoljetnosti probijalo do prvih redova. Ko bi gori, sad je doli. A ko je bio u prvim redovima, odjednom se, nepomaknuvši ni milimetar, našao u sredini KSET-a. Di je panika, di gori, čemu tol'ka strka...
Skauti otvaraju žestoko, curice od 16 u prvim redovima fotkaju sve u 16, i ubrzo shvaćam da se iz rock blues atmosfere Gatuza moram prešaltati u agresivniji zvuk Skauta. No je li to baš tako? Red pjesama po uzoru na Metallicu, red po uzoru na Urbana, red zajebantskih funky stvari po uzoru na Red Hot Chili Pepperse, pa jedan poklič hey! ho! koji je identičan onom od Ramonesa iz „KKK Took My Baby Away“. Ostadoh pomalo zatečena.
Da se razumijemo, dečki sviraju korektno, uvježbani su, imaju smisla, ali čini se da previše drže uzde svojih idola. Je li to radi straha da će ako naprave nešto drugačije a svoje lošije proći na tržištu ili jednostavno žele igrati na sigurno birajući ciljanu skupinu od 16-19 godina? Jer kako stvari stoje, pjesme su matematički precizno izračunate i već vidim kako se za par godina teen časopisi prodaju bolje radi njihovih inervjua i kako se djevojačke sobe lijepe njihovim posterima.
«Pali anđeo» je zaraznog refrena, «Parazit» ima majstorski gitarski solo (na gitari Dragić), «Kako je umro Petar Pan» je već ušla u uho jer se i spot vrtio po televiziji. Moja pratnja dodaje da «svaka pjesma ko' da im je veći hit od prethodne», pa se slažem s njim jer doza pretencioznosti ovog benda uopće nije upitna. Uočava se to i po držanju vokala (Veljača) i basiste (Šušak) koji su pak omiljeni ženskom dijelu publike. Stav «mi-smo-zvijezde» možda je simpatičan njihovim prijateljima i poznanicima no preostali dio publike (a sinoć je taj dio bio u manjini) to odbija, što dokazuje i to da se iza nas već na zadnjih nekoliko stvari KSET pomalo i ispraznio. I otkad se bend sam poziva na bis?
Bilo kako bilo, u sat vremena svirke Skaut su pokazali da imaju potencijala i da na našoj sceni pikiraju visoko, vrlo visoko.
Tijekom čitave večeri za Tomislava je prikupljeno čak 15 tisuća kuna što je još jednom pokazalo snagu muzike da se preko nje pomogne onima kojima je potrebno.
