The Red Roosters, The Red Roosters (DIY, 2006)

The Red Roosters je band iz Osijeka. Već samim tim stječu jedan plus u mojim očima. Jer i ja sam od tamo, to znate. No, iako su iz Osijeka, ne sviraju pop punk, što je također plus. I dobra su ekipa što je dodatni plus. Puno pluseva već na samom početku. To je dobar znak.

Roostersi su rock’n’roll bend. Točka. Ako ste ikad tražili definiciju klasičnog rock’n’roll benda, evo vam The RR. Malo bluesa, malo rockabillyja, malo starog dobrog soula i puno, jako puno Beatlesa i Stonesa. Kao uzore navode sve same teškaše glazbene povijesti: Howlin' Wolfa, the Beatles, Muddy Watersa, James Browna, Ray Charlesa, the Rolling Stones, Otis Reddinga, Little Waltera…

Ovaj je CD snimljen u ljeto prošle godine i, za razliku od prvog demo materijala koji je bio sastavljen isključivo od obrada, ovdje je naglasak na autorskim stvarima. Neke stvari možda su vam poznate od ranije: “Good Evenin’ People” s prvog demo cedea ili "I Was Wrong" za koju je snimljen i spot za emisiju Briljanteen.

Svi koji su ikada gledali RR u Cadillacu ili nekom drugom mjestu u Osijeku i okolici već znaju što mogu očekivati ovdje: dobar mix gore navedenih uzora, kompetentno odsviran i dobro otpjevan. Snimka je mogla biti i bolja a produkcija mi se čini nekako starinskom i „prljavom“, ali možda je to namjerno tako napravljeno?

CD je dosta ujednačen kvalitetom, iako je mogao biti i kraći za 2-3 pjesme (ima ih 15 ukupno) jer nisu sve jednako upečatljive. Minus je također i to što su utjecaji benda toliko vidljivi da se postavlja pitanje gdje su među svim tim referencama na uzore sami The Red Roosters? Bend se i u autorskim stvarima slijepo drži svojih uzora („It Should Be You“ su tipični Beatlesi iz faze „She Loves You“, balada „Bring It Back“ je klasična Jaggerovska tugaljka na tragu „Wild Horses“, a uvodna „Don't Do Your Good Man Down“ je Creedence Clearwater Revival u svom najpopičnijem izdanju).

Srednji dio albuma malo gubi na tempu, no završnica je ponovno jako dobra, uz live favorite „Stay With Me“ ili „Dirty Robber“. Pjesme su uglavnom kratke, minuta i po do dvije; svega nekoliko pjesama prelazi magičnu brojku od tri minute tako da cijeli CD jedva traje četrdesetak minuta. Brzo prođe i ugodno ga je za slušati ali i nakon uzastupnog preslušavanja neke pjesme jednostavno su toliko slične jedna drugoj da mi ih je teško razlikovati.

Ovo je CD za ljude koji vole onaj starinski, arhaični zvuk lp ploča i singlica i koji su odrasli na glazbi jednog drugog vremena. Red Roostersi uspjeli su jako vjerno oživjeti zvuk rock glazbe šezdesetih i sedamdesetih, ali i u svojim autorskim stvarima nisu otišli mnogo dalje od cover benda, plus što pjevaju na engleskom što im automatski otežava prođu kod nas. Tako da se bojim da će ovaj kvalitetan bend ipak ostati osuđen na svirke po prorijeđenim rock klubovima i festivalima kod nas, bez mogućnosti za neki veći uspjeh kod širih narodnih masa.

A možda im to nije ni cilj?

Crveni pjetlić Hadžo