TRENING ZA UMIRANJE Aleksandar Dragaš

TRENING ZA UMIRANJE
Autor: Aleksandar Dragaš
Izdavač: Profil International d.o.o

U podnaslovu stoji: kratka i subjektivna biografija Hladnog piva. Mislim da je ta ocjena iskrena i poštena. Knjigu sam pročitala par sati nakon promocije i nije mi oduzela previše sna. Hoću reći: brzo se čita. 207 stranica pitkog i zanimljivog teksta, ma to vam ja za dva sata isčitam....

Gledano s biografskog stajališta, nemam zamjerke. Dragaš, kao neka vrst insidera, iznosi zanimljive podatke o povijesti banda i članovima, sadašnjim i prošlim. Oslikani su vrlo plastično, ljudski, pa čak i ako ih ne znate, odmah su vam simpatični. To bi mogli biti dečki iz bilo čijeg kvarta. Prikazani su kao teenageri koji su iz čiste zajebancije počeli svirati punk, izrasli u radišne, ustrajne frajere koji su vjerovali u svoju glazbu kada mnogi drugi nisu, te konačno napravili preokret prije par godina i posvetili se glazbi profesionalno u onom trenutku kada su se našli prisiljeni birati između glazbe i nekih «običnih» poslova, jer nisu mogli ustrajati i na jednom i na drugom. Kao njihov fan, mogu samo reći: dobar izbor.

Nažalost, sad se moram dotaknuti dijela «subjektivna», koja je fakat u nekim dijelovima toliko ego-subjektivna da prerasta u priču o samome sebi. Mislim, svaka Vama čast gospon» Dragaš, ali Vaše pozitivne kontemplacije o Vašem liku i djelu, te one negativne o političkim, sociološkim i inim okruženjima iz Vaše perspektive, zamalo me uspavaše. Zahvaljujem na tome što ste bili tako ljubazni pa ste te dijelove izdvojili od ostatka teksta, pa sam ih s lakoćom preskočila u prvom čitanju. U redu je dati sažeti pregled nekih okolnosti godine-te-i-te kako bi se eventualno ilustrirala pozadina određenim događanjima, ali nema potrebe pretjerivati. Većina nas je bila tu negdje kada se to događalo, znate....
Osim toga, Hladno pivo je počelo kao punk-rock band, a moj je skromni stav da takvi ne rade baš najkvalitetnije kada svima i svuda cvjetaju ruže.
(Tame postoje da bi prizvale sjaj, rekao je jedan majstor stiha. Mislim da se i Vi možete složiti s tim).

Obzirom da sam ja jedna zahtjevna čitateljica kojoj je svaki detalj bitan, naglasit ću kako je grafička obrada knjige na zavidnoj razini (čak i ako vas koji ovo čitate to uopće ne zanima). Format male bilježnice, stranice crne ili bijele, a rubovi bijelih šrafirane (mislim da se to tako zove u tiskarskom žargonu) tako da daju dojam otrcanog i istrošenog. Tekst je koncipiran na taj način da je isprekidan «umetcima» koji sadrže objavljene kritike iliti recenzije, ili pak osvrte i prikaze ljudi koji band dugo znaju i kojima su dragi. Sve se to nalazi na crnim stranicama, a razlikuje po fontu. Osim toga, sa stranica izviruju ulaznice za koncerte Hladnog piva, akreditacije, plakati, naslovnice albuma, tekstovi pjesama.... Sve skupa izgleda kao svaštara ili knjiga isječaka koju dugo popunjavate i nosite po džepovima. Genijalno!

I na kraju, dodat ću i jednu sasvim subjektivnu zamjerku: mislim da band poput Hladnog piva zaslužuje knjigu koja bi bila duhovitija. Recimo, poput priloga koje su napisali M.M.Hadžo (Iz perspektive fanatika) i Edo Maajka (Najbitnije je...). Dečki iz Piva su duhovita i vickasta ekipa, obdareni pravom dozom zajedljivosti koja svoj toj zajebanciji daje pametan štih.... i to je jedina dimenzija koja nedostaje ovoj biografiji. Bez nje, slika benda jednostavno nije potpuna.

Gordana Ilić-Ostojić