Vatra, Quo Vadis, Vukovar, 26.01.2007.

U petak su se održavala čak dva koncerta u Slavoniji, ako zanemarimo DJ Nenu Belana u Osijeku. Ta dva događanja bila su In memoriam koncert za Satana Panonskog u Vinkovcima i koncert Vatre u Vukovaru. Do zadnjeg trenutka nismo bili sigurni koji ćemo od ta dva događaja pohoditi i na kraju smo se ipak odlučili za Vukovar i vatrenu ekipu.
Stigli smo oko 23 sata u vukovarski klub Quo Vadis, taman na vrijeme. Klub je, koliko smo vidjeli, ogroman prostor od nekoliko prostorija i lijepo je uređen, no s obzirom na visinu prostora i to da klub ima galeriju, malo smo posumnjali u kvalitetu zvuka.
U klubu je bilo oko stotinjak ljudi i izgledalo je prazno jer u taj prostor komotno stane petstotinjak. Mikro pozornica, koja inače tamo stoji, izbačena je jer bend ne bi stao na nju.
Desetak minuta nakon što smo došli Vatra je izašla i počela sa svirkom, otvorivši koncert "Introm" kojeg je publika totalno mlako popratila, ne pomaknuvši se ni koraka naprijed.
Na prvoj stvari zvuk se malo odbijao i malo je zvečalo, no već na početku druge to se otklonilo i zvuk je postao začuđujuće dobar, čak odličan! Svaki ton, svaka riječ se čula bez problema gdje god stali. Negdje oko treće stvari publika se rasplesala i počela približavati improviziranoj pozornici. Ono što me najviše začudilo na koncertu bio je pjevač Ivan. Navikla na njegove divlje nastupe, ovaj je odradio sasvim mirno, nije bilo letenja lijevo desno po pozornici, no to je razumljivo jer nije bilo baš previše prostora i nije bilo istrčavanja u publiku s gitarom. No, nemojte pomisliti da je to izgledalo kao koncert klasične glazbe. Naprotiv, energija je strujala svuda oko nas, jer ako netko od izvođača s domaće scene isijava energijom, to je definitivno Ivan.
Vatra je u Vukovaru svirala prvi put, a predstavljala je svoj četvrti album "Aritmija". Osim što su svirali svoje hitove "Gorim", "Alkohol", "Sunce", "Privremeno nedostupan", "Ruska" (koju su svirali dvaput, jednom na bisu) te novi singl „Mornarska majica”, svirali su premijerno pjesmu "Kraj predstave" koju je napisao Ivan, ali ima refren iz Balaševićeve pjesme "Kao talas". Predivna pjesma, lagana, vokal i gitara, nije baš pobrala previše oduševljenja u publici, a jedini koji je znao tekst osim izvođača bio je naš Master Groupie.
Izgreda na koncertu nije bilo, jedino slično tomu bio je neki naporan tip koji je cijelo vrijeme naručivao od Ivana da mu svira "Nekako s proljeća" od Crvene Jabuke. To nas je dobro nasmijalo.
Iako se činilo da je koncert bio prekratak, trajao je oko sat i pol. Sat i pol energije i dobrog zvuka.
I za kraj, pitala sam Ivana kakav je trenutni status derbija s Ramirezom. Kaže da je neriješeno.


Aranel, nekako sa zime