Nakon silnih peripetija da bi došli u Zagreb i predstavili svoj novi album „Of Faith, Power and Glory“, legendarni „futurepop“ band VNV Nation konačno je uspio proći pored hrvatske carine i prirediti nezaboravno nedjeljno razvaljivanje. U prijašnjem pokušaju dolaska, prepreka je bila višak instrumenata, kako je Ronan Harris s ironijom opisao na my space stranici benda. A ovaj put, kako smo saznali, bilo je frke oko CD-ova. Baš nemaju sreće, ali samim time je svirka i komunikacija s publikom imala posebni emotivni naboj. Ali prije njih treba spomenuti odličnu podršku „Florence Foster Fan Cluba“(FFFC-a) iz Siska. Na pozornicu su izašli oko 22 h, dosta samozatajno, ali nisu niti imali podršku publike koja se povukla iza u mrak. Od naziva stvari sjećam se „Message“, druge po redu. Imaju dosta stvari za preslušati na http://www.myspace.com/florencefosterfanclub. Radi se o standardnoj electro postavi ritam mašina/klavijature-glas, a članovi Zarkoff i Yas se izmjenjuju i surađuju na raspoloživoj opremi svemirskog izgleda (svemirskog u stilu serije Crveni patuljak : )). Do prije nekog vremena sam gunđala o nedostatku old-school electro scene kod nas, ali činjenica je da se nisam trebala niti micati iz mog rodnog grada jer tamo stvari po tom pitanju cvjetaju. Popsimonova, Zarkoff, Yas i ostali trude se količinom svirki (a imaju pozamašan broj iza sebe) proširiti tu vrstu glazbe, pa možda uskoro nećemo morati slušati isključivo strane mainstream izvođače u Jabuci i sličnim mjestima. Zarkoff je u FFFC-u zadužen za zvukovlje i vokalno praćenje Yasa, ali kao što sam rekla, zna biti i izmjena. Zanimljivo je njihovo new wave višeglasno pjevanje, a glazba im se odlikuje skoro pa nepostojećim trenucima zamora zbog ponavljanja tema i ritmova. Imaju jako dobar osjećaj građenja muzike i pravodobnih prijelaza, što je posebno bitno „plesačima“ (meni u ovom slučaju, s obzirom da je ostaloj publici to bila zvučna kulisa za ispijanje pive). Do početka svirke glavnih zvijezda, Boogaloo se malo popunio, ali mislim da ukupno nije bilo više od 150-200 ljudi. U teoriji zvuči poprilično otužno, ali u praksi se nije uopće osjetilo jer su se svi približili stageu čak i prije početka koncerta. S prvim taktovima počeli su vriskovi iz publike i odmah je bilo jasno koliko je iščekivan ovaj koncert u Zagrebu. Prve stvari bile su „Sentinel“ i „Tomorrow never comes“ s najnovijeg albuma. Vidi se da im je album pun pogodak po prijemu publike. Pjesme nevjerojatno brzo ulaze u uho, a mješavina trance-a, EBM-a, synthpopa i još koječega (objedinjeno u nazivu žanra „futurepop“) potiče na ples. Publika je to sve shvatila kao naš mali privatni party, a tako je bilo i za Ronana koji je trčao od jednog kraja stagea na drugi neprekidno potičući na skakanje i ostalo. Daleko više od polovine okupljenih znalo je sve tekstove, to dovoljno govori. Ronan Harris je osoba iza tekstova i elektronike i zajedno sa bubnjarom Markom Jacksonom čini okosnicu benda. Namučila sam se da nadjem trećeg live člana i čini mi se da ih je pratio Vas Vallis na klavijaturama/ritam mašini (pa usput otkrih i njegov skroz solidan bend „Frozen Plazma“). Odsvirali su i poneke starije stvari sa albuma „Judgement“ („Illusion“) te „Empires“ („Standing“, „Darkangel“). Ono po čemu nove stvari prepoznajemo od starijih albuma je izražena melodičnost i više pažnje usmjerene na tekstove o cjeloživotnim ljudskim težnjama. Čuli smo još i „Further“ te još neke starije hitove. U potpunosti su se podredili željama publike koja je htjela žešće i brže. A kako je Ronan pronicljivo zamijetio, nitko ih nikad nije ni tražio išta drugo. Nakon otprilike sat i pol svirke Mark Harris je usprkos elektronskim bubnjevima prolio galone znoja, pa se skupa s ostalima povukao sa stagea. Za bis su sačuvane stvari koje na neki način odražavaju njihovu ideologiju: s albuma „Judgement“ stvar „Nemesis“ te „Perpetual“ s albuma „Matter + Form“. Tako smo preko razmatranja nepravde u svijetu završili koncert pjevajući s Ronanom „Let there always be never ending light“, kao svojevrsnu mantru za budućnost. Valjda će im to pomoći u budućoj borbi protiv prerevnih hrvatskih carinika. Jer, prenosim Ronanove riječi, definitivno se vraćaju pred zagrebačku publiku.
Sviraj stare: Daleko Obala, Marijan Ban i Diktatori @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 13.01.2017.
